U ovom trenutku nemoguće je decidirano utvrditi što je istina u živopisnim opisima druženja s predsjednicom Republike koje ovih dana u medijski prostor pušta Velimir Bujanec. Ipak, možda je to u ovom trenutku i manje važno. Naime, za dugoročne posljedice koje će izazvati afera stvorena odlaskom Mate Radeljića i Vlade Galića sa savjetničkih pozicija na Pantovčaku suštinski je nevažno u kojem je restoranu objedovala Kolinda Grabar-Kitarović i je li tom prilikom jela škampe ili muzgavce.
Ono što je suštinski važno jest da je najviša državna dužnosnica održavala bliske osobne kontakte s predstavnicima ekstremne desnice, među kojima i ljudima osuđenim za ozbiljna kaznena djela. I opet, ne može se sa sigurnošću utvrditi o čemu se na tim susretima razgovaralo, no Bujančeve tvrdnje o upućenim mu predsjedničinim molbama da se “medijski pozabavi” djelovanjem hrvatskog veleposlanika Joška Pare nužno će otvoriti pitanja o široj koordinaciji njegova medijsko-aktivističkog djelovanja s političkom agendom predsjednice.
Ako je točno da je napad na Joška Paru u “Bujici” organiziran na ručku s predsjednicom, mnogi od onih kojima se Bujančeva emisija tijekom protekle tri godine “pozabavila” s pravom će se zapitati je li i to bila posljedica ćaskanja uz kamenice i šampanjac u nekoj donjogradskoj restauraciji. Ipak, sve da na koncu konkretnih dokaza o takvim aranžmanima i ne bude, u javnosti će ostati trajna spoznaja o establišmentu u kojem se Kolinda Grabar-Kitarović kretala tijekom prve tri godine svog mandata. A ta spoznaja mogla bi se pokazati devastirajućom za predsjednicu i njezinu ambiciju za osvajanje još jednog mandata na Pantovčaku.
Naime, kad se Kolinda Grabar-Kitarović za otprilike godinu dana kandidira na predsjedničkim izborima, bit će to poprilično drukčija osoba od one koju su birači odabrali 2014. godine. Tada je HDZ-ova kandidatkinja bila bivša ministrica i iskusna diplomatkinja, pomoćnica glavnog tajnika NATO saveza, poliglotkinja sa zapadnim obrazovanjem i ugledom u međunarodnoj zajednici, članica Trilaterale. Ukratko, gospođa Grabar-Kitarović biračima je ponuđena kao vrlo precizno uređen paket vrijednosti s potencijalom da privuče podršku širu od osnovnog biračkog tijela desnice.
Dapače, čak i za onaj dio biračkog tijela koji tradicionalno zazire od političara koje nominira HDZ, aktualna predsjednica bila je prihvatljiv profil što se tiče kompetentnosti, obrazovanja, prezentabilnosti - pogotovo u kontekstu tadašnjeg čelništva njezine stranke koju su predvodili Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. Ta fasada počela se raspadati već na samoj svečanoj inauguraciji, kad su među uzvanicima prepoznata lica mnogih heroja krajnje desnice, među kojima i novi predsjedničin ljuti suparnik Bujanec. Ipak, i tada, i u brojnim navratima nakon toga, u široj javnosti postojalo je shvaćanje da su veze predsjednice s opskurnom desnom scenom ipak posljedica političkog balansiranja u okvirima aktualnih odnosa u društvu i - posebno - HDZ-u.
Predsjedničina odluka da raskine veze s desnim radikalima, te sve nove informacije koje će u javni prostor zbog toga iscuriti, trajno će odagnati sumnje da je taj odnos bio egzogeno uvjetovan. Hrvatski birači, pogotovo oni koji su Kolindu Grabar-Kitarović podržali na prošlim izborima, sad će biti suočeni sa spoznajom da su glasujući za naizgled kompetentnu političarku međunarodnog formata izabrali osobu koja ruča s osuđenim dilerom kokaina, rođendane slavi u društvu Zdravka Mamića, a savjete prima od čovjeka osumnjičenog za veze s paraobavještajnim podzemljem. U bizarnom preokretu sudbine, ista ona osoba koja je predsjednica postala igrajući ulogu umjerenog lica tada poprilično ekstremnog HDZ-a u međuvremenu je došla u poziciju da svoju biračku bazu ima u najekstremnijim dijelovima HDZ-ova biračkog tijela, pa i desnije od toga.
Urgentno restrukturiranje predsjedničine političke agende i savjetničke ekipe kroz smjene dvojice nekoć važnih ljudi očito je iznuđeno odnosima s premijerom i aktualnim vrhom HDZ-a, no ako mu je cilj i perceptivno distanciranje od dosadašnjeg establišmenta, veliko je pitanje koji će biti njegovi stvarni dosezi. Godinu dana malo je vremena za velike zaokrete, pogotovo s obzirom na to da će predsjednica s jedne strane biti izložena udarcima od nekadašnjih saveznika, a s druge kontinuiranim ukazivanjem na suprotnost njezina novog profila s pozicijama koje je zastupala u većem dijelu mandata.
A onda je tu i pitanje buduće vjerodostojnosti. Jer, koje garancije birač danas ima da već nakon izbora, osnažena novim mandatom, predsjednica neće u nekoj gostioni opet zakopati ratne sjekire s krajnjom desnicom? Uz škampe i šampanjac, dakako...