Tražite posao? Dakle, jedna ste od 195.000 nezaposlenih osoba u Hrvatskoj, anoniman broj u državnoj statistici. Prijavit ćete se na burzu, raspitivati se kod poznatih, slati životopis na sve žive oglase, odnosno poduzeti uobičajene korake za traženje posla. Bit ćete pritom frustrirani i razočarani, bit će vam dosta privremenih poslova pa ćete možda spakirati kofere za Njemačku ili Irsku. Jer najsigurniji je način, zna se, pronaći vezu u stranci na vlasti (bez obzira kojoj) i zaposliti se preko veza i poznanstava. Zaista, o nezaposlenosti i uobičajenom načinu zapošljavanja jedva da ima smisla govoriti, s tim u vezi vlada posvemašnja rezignacija.
Zato je u Hrvatskoj činjenica da je netko dobio posao, a da to nije bilo preko veze - vijest o kojoj čitamo u medijima. Dogodilo se, eto, da je jedna mlada žena dobila ne jednu, nego više ponuda za posao, što je samo po sebi ravno čudu. Ali dogodilo se to tek nakon što ga je potražila na neobičan i originalan način. Nedavno je pored Muzeja suvremene umjetnosti osvanuo ogroman plakat s kratkim tekstom neobičnog sadržaja: “Tražite kreativnog marketinškog stručnjaka koji razmišlja izvan okvira? Zaposlite me!” I mail adresa, ništa više.
U prvi mah nije bilo sigurno je li to kakav novi umjetnički projekt samog MSU-a ili nekakva kampanja agencije za oglašavanje. No, uskoro je otkrivena tajna jumbo plakata. Naime, mlada žena po imenu Tina Šmanjak odlučila je potražiti posao upravo na ovaj način, oglašavanjem na jumbo plakatu. Nije bila zadovoljna poslom koji je radila i poslodavcima koji ulažu u svašta, ali ne i u radnu snagu, pa je odlučila potražiti bolji. Moglo bi se reći da u nevolji vrag i muhe ždere, ali ovdje nije riječ o tome da ju je nevolja natjerala na ovaj potez. Samouvjerena i optimistična, bila je sigurna da će naći novi posao, što je neobično s obzirom na okolnosti, reklo bi se. A možda optimizam ima veze s tim da je odrasla negdje drugdje, naime, u Sloveniji.
Za 1500 kn na dva tjedna unajmila je oglasni prostor i smislila oglas. Ukratko - prestala je biti anonimna. Kako joj je to palo na pamet? Ona kaže da je ideju imala već prije, ali da ju je film “Tri plakata izvan grada” potaknuo na ovaj korak. U tom filmu majka čija je kći ubijena preko plakata proziva šerifa malog mjesta jer nije ništa poduzeo da otkrije ubojicu. No, inspiracija na stranu, važna je činjenica da se dosjetila kako će skrenuti pozornost na sebe. Odnosno, da je njezina ideja da reklamira samu sebe - zapravo automarketing - u našim okolnostima koliko neobična toliko i hrabra. Njezin je plakat zaintrigirao publiku, ali i poslodavce. Postigla je cilj jer je dobila desetak ponuda za zaposlenje za koje je kvalificirana jer je završila dva fakulteta i ima pet godina rada u struci.
Pomislili biste da bi joj već i zbog same demonstracije marketinških sposobnosti trebalo čestitati jer je pokazala da je maštovita, originalna i kreativna. No, naravno da nije tako. Reakcije na društvenim mrežama bile su koliko pozitivne - inventivna je, dosjetljiva, hrabra - toliko i negativne: to je starinski način oglašavanja, ona se pravi važna, nepismena je, arogantna jer daje otkaz, njezin čin ne može biti primjer jer je izuzetak, radi se o ludoriji itd. Socijalno osjetljive čitatelje najviše je zasmetalo što je u kratkom intervjuu rekla da je, kad je dala otkaz, nazdravila šampanjcem, a ideju dobila na povratku iz Tajlanda.
Svaki put kada netko mlad i ambiciozan krene neuobičajenim putem, pokaže se da je to moguće, ali uz izuzetne napore. No, jednako se tako pokaže da je poticaja, interesa i olakšavajućih okolnosti za one koji razmišljaju drugačije u ovom društvu premalo, pogotovo za poduzetnike. Sjetimo se primjera Ivana Mrvoša, koji je proizveo pametne klupe za koje nitko nije bio zainteresiran, a sada ih prodaje diljem svijeta. Za ovakvu dosjetljivicu kao što je Tina ima nade jer društvo u nju ne mora ulagati. Ali za ozbiljne promjene, ulaganja i napredak Vlada mora stvoriti klimu i promijeniti okolnosti.
Ovdje teško prolazi saznanje da su ipak pojedinci ti koji pomiču stvari naprijed, mijenjaju shvaćanja, ostvaruju pomake u svijesti. Primjena inovativnog postupka u traženju posla jedan je takav primjer. Stvar je u drugačijem, nekonvencionalnom načinu razmišljanja koje takvi ljudi afirmiraju svojim postupcima. Tome ih ovdje nitko ne uči - dapače, naš školski sustav to obeshrabruje, pa je uspjeh utoliko veći. Ali pojedinačan i usamljen, na razini čuda - što ne bi trebao biti.
Ovaj postupak Tine Šmanjak, ma kako joj se divili ili je kudili, ima i svoju drugu stranu, koja nema veze s njom. Osim što je simptomatičan pokazatelj gdje živimo. Njezin nam postupak zapravo govori kako je žalosno da žena s dva fakulteta traži posao preko plakata. Paradoks naše situacije je da moraš biti posebno dovitljiv da bi bio primijećen, samo zato da bi dobio posao - i to u struci!