I nakon sedam posto opet sedam posto! Gdje smo bili - nigdje! Što smo radili - ništa! Rezultat je to “novih” pregovora o povećanju plaća zaposlenih u zdravstvu, koji su više od dva mjeseca “zabavljali” javnost sistemom povuci-potegni da bi na kraju iščupali istu “sedampostotnu repu”, već dogovorenu i parafiranu prije tri mjeseca.
Naime, ministar Milan Kujundžić, Vladin “delegat” u pregovorima još od ožujka, suglasio se s povećanjem plaća za sedam posto u ukupnom iznosu od 1. listopada. Cijena? Oko 450 milijuna kuna! No, onda je iz Vlade stigla odbijenica. Prije svega “degradiran” je Kujundžić kao “neovlašten za potpis”?!? Tvrdilo se također da se zapravo ne zna koliko košta ta povišica, pa onda da nema tih para, pa onda da se moraju usuglasiti tri ministarstva, a ne samo ono zdravstva, pa se govorilo da ne može biti jednakijih među jednakima, odnosno da povećanje mora biti linearno i isto za sve...
Očekivano, na to su sindikati zaprijetili štrajkom, a kao “predradnju” su organizirali skupove upozorenja ispred bolnica u vrijeme svoje dnevne stanke. Sastančilo se danima. Svaka je strana u pregovorima imala svoje argumente i na kraju je završilo na već utvrđenom minimumu od sedam posto ili oko 400 milijuna kuna više za plaće u zdravstvu. Vladino je bildanje mišića, čini se, bilo samo predstava, ali takav ishod mogao se i očekivati. Naime, nema dvojbe da bi, u slučaju da Vlada nije pristala na već parafirani postotak povećanja, uslijedili razni “nemiri” u zdravstvu, uključujući i štrajkove. Tajming je takav da bi se baš zahuktali uoči ili usred predizborne predsjedničke kampanje, što se sigurno trebalo izbjeći. No, to se znalo i onda kad je za potpis razvlašten aktualni zdravstveni ministar i kad se krenulo u “novi” krug pregovora. Čini se da je u ovom slučaju ipak bila više riječ o teatru za naivce, kojim se nastojalo pokazati da se “samo uz nadnaravne moći Vlade i veliku žrtvu proračuna, ‘za doktore’, ipak našlo nešto kuna”.