PIŠE ANA MUHAR

Dok je očajavala jer je zbog djece napustila posao i krivila muža što joj se život okretao oko veša, ručka i parka, suprug je proživljavao pakao!

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 13.01.2019. u 18:54

Profimedia

 

Ono što bi joj najteže padalo bila su jutra. Kada bi zvuk zatvaranja vrata označio Robertov odlazak na posao, Emmi bi se srušio svijet. U tim bi se trenucima nalazila za stolom s bebom Charlijem koji ne bi želio jesti. Starija djeca Samantha i Giles bi se prema običaju svađala. Krajičkom oka primijetila bi mrlju na Gilesovoj uniformi, ali pravit će se da je nema. Za pola sata djeca moraju biti u školi, a ona još nije stigla niti oprati zube. Bit će to još jedan od onih dana kada će djecu voziti u školu u pidžami. Nakon toga će obaviti kupnju namirnica u supermarketu Sainsbury’s, staviti Charlija na spavanje, sat vremena slobode iskoristiti za tuširanje i pranje rublja čija magična hrpa, unatoč svakodnevnom naporu, nikad ne prestaje. Ručak. Park. Popodnevno spavanje. Plaćanje računa. Odlazak po djecu u školu. Gilesov tenis. Samanthina odbojka.

Tijekom večere pokušat će sa zanimanjem slušati Gilesove dogodovštine iz škole i ignorirati Samanthina prigovaranja na večeru, istodobno pokušavajući nahraniti bebu Charlija koji opet ne jede. Oko 7.30 poznati zvuk najavit će Robertov povratak s posla. Sat vremena kasnije djeca će biti u krevetu. Ostatak večeri proteći će u planiranju što gledati na Netflixu. Odabir prepušta Robertu jer zna da će ionako zaspati nakon uvoda.

Nije uvijek bilo tako. Kada sam upoznala Emmu, došla je u naš dom kao nova djevojka suprugova kolege s posla. Zbližile smo se jer smo iz kuta ismijavale supruge bankara koje je Emma sjajno imitirala. Za razliku od tih sredovječnih dama punih skupog nakita i gorčine, Emma i ja bile smo cool.

Ja sam kao novinarka intervjuirala face, a ona ih je kao asistentica prodaje Manola Blahnika oblačila. Kada je postala mama danas šestogodišnjih blizanaca, Emma i Robert odlučili su kako je za obitelj bolje da Emma ostane kod kuće. Troškovi dadilje i vrtića ne bi opravdali njezin glamurozan, ali osrednje plaćen posao. Iako joj za usporedbu s onim dosadnim ženama kojima se smijala nedostaje koje desetljeće (i dijamant), Emma je svjesna da im je svakim danom sve sličnija.

Odlučila je unijeti promjene u svoj beznadni život. O tome je svakog slobodnog trenutka razgovarala s Robertom. Njegov odgovor na njene probleme bio je pristanak na sve što će ju usrećiti, uključujući pilates, babysittericu koja preuzima Charlesa četiri sata dnevno i odlazak na žensku večer svakog četvrtka.

Emma mi priznaje kako se nada da su djeca tih večeri nemoguća, samo kako bi Robertu pokazala patnju kroz koju svakodnevno prolazi. Emma mi je priznala i da je u posljednje vrijeme često hvataju napadaji zavisti; dok nijemo pregledava police Sainsbury’sa, razmišlja o Robertovu raznovrsnom poslovnom rasporedu. Iako se katkad žali da je pretrpan, njegove obaveze Emma doživljava zabavnima i mnogo manje zahtjevnima od njenih.

Osobito je gnjevna kada Robert odlazi na poslovna putovanja. Sati u zrakoplovu tijekom kojih može gledati film ili čitati knjigu bez da ga itko ometa. Tišina hotelske sobe. Uzbuđenje novog grada.

Uoči Božića sastala sam se s Emmom na našem uobičajenom mjestu, u jednoj šarmantnoj kavani u kojoj služe organsku kavu i čajeve egzotičnih imena u ručno oslikanim šalicama. Očekivala sam uobičajeni tijek razgovora - božićni pokloni, dječje viroze i planovi za školski odmor. No, toga dana Emma niti jednom nije spomenula ime niti jedno od svoje troje djece.

Život obitelji se preokrenuo kada je jednog utorka primila poziv iz New Yorka. Njezin je suprug na letu iz Londona doživio panični napad zbog kojega je nakon slijetanja u New Yorku hospitaliziran. Utvrđeno je da je zbog nagomilanog stresa Robert doživio slom zbog kojega mu je propisana trotjedna terapija. Američka banka za koju je radio bila je vrlo stroga po pitanjima mentalnih oboljenja prouzročenih stresom na poslu: u posljednje dvije godine od navedenih posljedica trojica djelatnika oduzela su si život.

Emma nije mogla vjerovati što čuje. Otkad su prije šest godina na svijet došli blizanci, fokus obitelji bila je ona: njezino odustajanje od karijere, njezino žrtvovanje, svakodnevica koja ju je ispunjavala. Istovremeno, Robert je šutke nastavljao sa svojim životom, što je ona doživljavala kao znak da je sve u redu, baš kao i okolina koja ga je doživljavala kao uspješnog bankara koji je svojoj obitelji priuštio bezbrižan život. No, svakoga jutra, u podzemnoj koja je jurila na drugi dio grada gdje se nalazi njegova banka, Robert je iznova radio računicu.

Hipoteka njihove troetažne kuće u Putneyju, privatne škole za blizance, dva automobila i troškovi života bili su omča iz koje ga je jedino mogao osloboditi dobar bonus. A vremena nisu obećavala dobre bonuse. S istom bi mišlju završavao dan, kada bi Emma zaspala, premorena od dana. Njeno nezadovoljstvo životom doživljavao je kao novi udarac. Da je sposobniji, mogao bi joj omogućiti dadilju 24 sata dnevno i bolji život. A vremena nisu obećavala bolje bonuse.

U klinici u koju odlazi na savjetovanje Robert je saznao da je jedan od mnogih sa sličnim problemima; upoznao je desetak muškaraca koje su uspješne karijere i velike ambicije stajale zdravlja. Službeni podaci su alarmantni: prošle godine u Ujedinjenom Kraljevstvu život si je oduzelo tri puta više muškaraca nego žena, a najizloženija je upravo Robertova dobna skupina od 45 do 49 godina.

Za nekoliko dana Robert će se vratiti na posao. Zajedno s Emmom donijet će odluku hoće li ostati na istom radnom mjestu, ali s manje emotivne involviranosti ili pronaći manje stresan posao. Sa suznim očima Emma mi govori da su blizanci zaključili da su im ovo bili najbolji blagdani u životu. Unatoč činjenici da je zbog Robertove terapije otkazan planirani put u Dubai. Ali, tata je bio kod kuće i bili su obitelj, svaki dan, a ne samo vikendom.

Izdvajamo