Baru, kažu, ne treba dirati dok ne bude temeljitog rješenja za “isušivanje”. U suprotnom će njezino “talasanje” izazvati veću nevolju od postojećeg smrada, legla komaraca i inih problema.
No, nažalost, to pravilo nije primijenjeno kad se krenulo u avanturu zvanu novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Naime, novi je propis na snazi od početka godine, a trebao je pomoći da primarna zdravstvena zaštita (PZZ) bude dostupnija, kvalitetnija, učinkovitija, kadrovski osnažena, bliža pacijentima... No, politika je iznjedrila gotovo za sve neprovediv zakon lošiji od prethodnog, i to u svakom pogledu, jer je “promiješao karte” tako da dovodi u pitanje načela funkcioniranja javnog zdravstva u PZZ-u.
Nije dobar za lokalnu samoupravu koja treba osigurati dostupnost zdravstvene skrbi na cijelom svom području. Domovi zdravlja, umjesto da organiziraju posao tako da osnaže “zdravlje u zajednici”, muku muče s privatnicima u “vlastitim redovima” koji rade po načelima profita, što je legitimno, ali za javni zdravstveni sustav ne uvijek i optimalno. “Izmišljen” je najam po tržišnim cijenama koji nitko ne želi plaćati. Liječnici, poglavito zaposlenici domova zdravlja, nezadovoljni su uravnilovkom u primanjima i nemogućnošću isplate “plaće po djelu”. Ne zna se ni kako će se osigurati dovoljan broj liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti idućih godina...
Umjesto da je zakon osigurao da se primarna zdravstvena zaštita posloži optimalno, da domovi zdravlja postanu i “centri zdravlja”, da njihova brojka bude značajno manja od trenutnih 49, da pacijenti mogu dobiti i specijalističku skrb “iza ćoška”, u javnosti se vode rasprave tko opstruira zakon, tko bi trebao intervenirati da se on po svaku cijenu realizira, pa i u invalidnom obliku... Najveći gubitnici u tom prepucavanju sigurno su pacijenti, koji svakim novim zakonom gube dio svojih prava na zdravlje.