Sisačko-moslavački župan Ivo Žinić (HDZ) i gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček (SDP) predvodnici su novog političkog vala u Hrvatskoj koji ima zajednički nazivnik “Pismo pišem”. Naime, iako oboje stoluju u Sisku, između zgrada Gradske vijećnice i sjedišta Županije stotinjak je metara zračne udaljenosti - pješice nekoliko minuta, to dvoje političara ne susreće se, ne razgovaraju, ne surađuju, međusobno si ne pomažu. Oni se dopisuju, oni razmjenjuju otvorena pisma puna oporih riječi i teških optužbi, djelujući u korist štete onih koji su ih birali, onih čije bi interese trebali štiti, poboljšavati uvjete života i standard građana.
Sve je počelo 31. siječnja, nakon tiskovne konferencije sisačko-moslavačkog župana Žinića, na kojoj je izjavio kako bi država trebala platiti ljudima da žive u ovoj županiji, i to većim plaćama, manjim porezima i drugim poticajima, što je praksa drugih država EU koje nastoje sačuvati naseljenost u siromašnijim dijelovima svojih država i izvan velikih gradova. Na tu županovu izjavu sisačka gradonačelnica reagirala je otvorenim pismom i poručila: “Građani naše Sisačko-moslavačke županije su već dovoljno poniženi i zapostavljeni i bez da ih vi dodatno vrijeđate. Vaš zahtjev Vladi Republike Hrvatske da plati stanovnicima Sisačko-moslavačke županije da ostanu živjeti u svom domu je ponižavajući i neprimjeren. Moji sugrađani i ja živimo u Sisku zato što to volimo i tako želimo i ne treba nam za to itko platiti”. Naravno, županu nije dugo trebalo i isti dan je odgovorio također pismom, čudeći se o čemu govori sisačka gradonačelnica, pitajući je gdje je ona pročitala da je on rekao to što je ona napisala. Drugi val međusobnog dopisivanja krenuo je zajedno s velikim vodnim valom koji je prijetio zadnja dva tjedna Sisku, ali i ostatku županije. Opet otvorenim pismom gradonačelnica je napala sisačkog župana da je nepromišljenim potezima uzrokovao plavljenje i velika oštećenja na mostovima i kolniku prometnice koja od Siska vodi do Popovače. Cesta je u srijedu otvorena za promet, utvrđeno je da nema oštećenja na kolniku, da mostovi nisu urušeni, a župan je prije toga pismom, među ostalim, poručio gradonačelnici: “Poštovana gđo Ikić, u ovim kriznim trenutcima kad sam zajedno sa svojim zamjenikom Romanom Rosavcem i cijelim Stožerom za zaštitu i spašavanje Sisačko-moslavačke županije već 12 dana u cjelodnevnom pogonu od 0 do 24 sata u obranama od poplava zbilja nemam vremena s Vama polemizirati. (...) Laž je i neistina kako su most ili cesta srušeni, ali Vi to naravno ne znate jer sjedite u finoj fotelji i toplom uredu i bavite se pisanjem priopćenja dok Vam prigradska naselja tonu.”
Valja dodati da suradnja uprava Županije i Grada Siska nikada nije bila na nižoj razini. Županija i grad ne dopunjuju se u programima potpore, nema suradnje u kreditnim linijama poduzetnicima, Županija odbija održavati sjednice Županijske skupštine u Gradskoj vijećnici, nego radije sjednice održava u Hotelu Panonija ili u drugim gradovima i općinama, Sisak se jedini od svih gradova i općina u Županiji nije uključio u projekt prikupljanja novca za kupnju magnetske rezonance za Opću bolnicu Sisak, jer je to županijska ustanova, iako joj je sjedište u Sisku i većina pacijenata i djelatnika bolnice su Siščani. Sisak je, prema tvrdnjama Županije, odbio pomoć Županije i države u obrani od poplave… I mogli bismo tako nabrajati unedogled. Župan i gradonačelnica od početka mandata ne surađuju, ukopali su se u rovove javno se svađajući, ne pokazujući spremnost da suzbiju vlastiti ego za dobrobit zajednice. Oni pišu pisma i priopćenja. Sisak i županija pak gospodarski zaostaju, ljudi se iseljavaju. Pitanje je znaju li oni to i je li im stalo?