Nema dvojbe da pravosuđe mora biti neovisno, osobito od politike. Nitko, međutim, ne pita treba li politika biti neovisna od pravosuđa, odnosno smije li pravosuđe koristiti svoju moć za kreiranje politike. Ne bi smjelo. Ipak, sve je prisutniji trend da tužitelji i suci upravljaju sudbinama političara i usmjeravaju političke procese.
Led je probijen 2011., kada su neposredno prije parlamentarnih izbora zbog korupcije pokrenuti kazneni postupci protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, i prvi put (zasad i jedini) protiv HDZ-a kao političke stranke. Pečat koji je USKOK tada stavio na istražni spis sadržavao je stopostotno jamstvo da će HDZ izgubiti izbore. U to vrijeme Hrvatska je još dokazivala da je dostojna članstva u EU, a kao jamstvo spremnosti za borbu protiv korupcije iz temelja smo promijenili sustav kaznenog progona. Napisali smo novi Zakon o kaznenom postupku koji je tužiteljskim ovlastima pridodao dobar dio policijskih i sudskih.
Iscrpljeni dugotrajnim pregovorima s EU, korupcijom i galopirajućom recesijom, Hrvati su uhićenja i otvaranja istraga slikovitih naziva (Fimi-Medija, Tri tenora, Spice, Agram...) dočekivali s odobravanjem. Vijesti o uhićenicima praćene mutnim obrisima političkih figura iza stakala policijskih automobila bile su glazba za uši ispod koje je malo tko čuo uzbunjujuća zvona. Kotač se pokrenuo. HDZ je pometen na parlamentarnim izborima, a Jadranka Kosor s cijelom garniturom iz svoje Vlade zbrisana na unutarstranačkim izborima u HDZ-u.
Tužitelji su tada prvi put istinski osjetili i omirisali moć. Okuražili su se kao nikad prije, a mišiće isprobali na novoj vlasti. Dok je Zoran Milanović sjedio u premijerskom uredu, istraživali su i uhapsili njegovu županicu Marinu Lovrić Merzel. Na sudu je završila i šefica Porezne uprave i Milanovićeva prijateljica Nada Čavlović Smiljanec. Reklo bi se kapa dolje da nakon onog što je slijedilo na vidjelo nije počela izlaziti manipulativna sposobnost DORH-a te upornost sudstva da makar otezanjem postupaka provodi svoju volju i politiku.
Izbori u Zagrebu odvijaju se pod debelom sjenom pravosuđa koje se ubacilo među kandidate. Umjesto da povlače brze poteze, daju pravorijeke i sklone se, pravosudni dužnosnici sve se dublje uvlače u političku igru. Počnimo od aktualnoga gradonačelnika Milana Bandića. Da ga USKOK nije svojedobno zatvorio, njegova tadašnja zamjenica Sandra Švaljek nikada ne bi bila percipirana kao osoba koja je u stanju voditi grad Zagreb i ne bi sada bila jedna od favoritkinja za gradonačelnicu. Bandiću su stvorili ozbiljnog protukandidata, a njegove optužbe ostavili u zraku. Do sada ga nisu osudili, ni oslobodili. Šapu stavljaju i na drugu ozbiljnu kandidatkinju za gradonačelnicu Zagreba. Državno odvjetništvo u Vukovaru je baš sada kada Anka Mrak Taritaš po anketama ulazi u drugi krug s Bandićem objavilo da provodi izvide o obnovi kuća nakon poplave u Gunji. Istraga je u redu, i mora se provesti ako je sumnjiv cjenik za obnovu. No, čudan je tajnimng. Sve što tužitelje sada motivira da preispituju je li Mrak Taritaš kao ministrica graditeljstva višestruko preplatila svaku ciglu u Gunji bilo je na stolu i prije dvije godine. To što im sada servira načelnik Gunje, inače član Bandićeve stranke, novine su objavile još 2015. Tada nisu prstom mrdnuli.
Podizanjem optužnica protiv Božidara Kalmete DORH utječe i na izbore u Zadru. Nisu sporne optužnice, ali je opet zanimljiv tajming. USKOK je više od pet godina imao informacije o nikad prikazanom promotivnom filmu koji je po Kalmetinu nalogu platilo Ministarstvo prometa, ali su s optužnicom čekali do kampanje za lokalne izbore. Pravosuđe indirektno utječe i na izbore u Varaždinu. Bivši gradonačelnik Ivan Čehok dvoji oko kandidature za gradonačelnika jer mu se sudi za zloporabe položaja iz bivšeg mandata. Nije što mu se sudi, ali kako je moguće da to to traje punih šest godina, a još nema ni jedne presude? S druge strane, podnesene su kaznene prijave i protiv donedavnoga gradonačelnika, i to zbog ozbiljnih afera, a još se ne zna što će biti s tim. Niti ih se odbacuje, niti se otvara istraga.
U igri nisu samo izbori, već političke karijere kao takve. U aferi dnevnice USKOK-u nije trebalo ni tjedan dana da za krađu oko pola milijuna kuna preko izmišljenih putnih naloga okrivi Tomislava Sauchu, šefa kabineta u Milanovićevoj Vladi. Dok si trepnuo, uhitili su ga i pritvorili. Saucha je de facto morao izaći iz SDP-a i maknuti se s funkcija u Saboru. No, brzo je otkriveno da se na dnevnicama kralo prije i poslije Sauche. To je saznanje staro mjesec dana, ali nema obrata. Saucha je i dalje osumnjičenik, a sve je izglednije da će taj status zadržati do kraja postupka - još godinama.
Ovakvih slučajeva ima još, a svima je zajedničko da pravosuđe nije razbistrilo ni jedan politički proces u koji se uplelo, već u blatnjavoj bari samo dodatno muti vodu.