Dear Mark,
if I may call you Mark…
kao što znaš, prati me 64.935 ljudi, a lajka me 65.410 samo na jednoj stranici. To je sasvim dovoljan razlog da smo si na ti, kao pajde & drugovi, kolege s faksa i s pivom ispred malog dućana.
Ne bih te uopće gnjavio, sve je meni kul, ali ima neka fora kod tebe da kada se prijave hrvatski domoljubi, ljudi koji cijene i vole ovu našu zemlju (“našu” nije i tvoja, samo naša, ali se to tako kaže), da kao šire govor mržnje onda se ponašaš kao da šire pornografiju. Zabraniš, bez objašnjenja, bez prava na žalbu, onako, kao da ti je tako puhnulo i da to možeš. Ne, nije to fora. Ti znaš da smo usred hibridnog rata, o čemu ti ne mogu sada ništa reći jer neprijatelj nikad ne spava, ali, vjeruj da kada napraviš ovakvu gužvu, onda mi je zemlja u drami. Javila mi se predsjednica jedne hrvatske udruge, U ime obitelji se zovu, a ona je Željka Markić i traži da te dovedem u red.
Jer da cenzuriraš, gušiš slobodu govora i izražavanja, a to je sve slobodno u našoj zemlji i ne možeš se ponašati kao da smo ti mi, štojaznam, susjedna zemlja u koju ćeš poslati vojsku. Pritom, ona ne zastupa neke zapjenjene seljačine, nego brojne intelektualce, uglednike, medije, pravne osobe, ali i hrvatske građane koji na tvojoj društvenoj mreži izražavaju legitiman stav da je haaška presuda nepravedna te da nije utemeljena na činjenicama, što je i pozicija hrvatske Vlade i Sabora. Tu je citiram, tako da ne misliš da je točno to što je navela o stavu hrvatske Vlade, on je poznat iz moje izjave pošto je prošle srijede donesena presuda u Haagu. Jasno sam rekao: “Hrvatskoj je neprihvatljiva današnja drugostupanjska presuda”. Jučer sam u Mostaru rekao, da svima bude posve jasno: “Presuda se poštuje”.
Gospođa predsjednica U ime obitelji mi je napisala: “Razlog cenzure leži u činjenici da se zadnjih dana preko ove društvene mreže (misli na tebe Mark, op. A. P.) intenzivno iznose povijesno-pravne činjenice o izrazito pozitivnoj ulozi koju su u ratu u BiH odigrali Republika Hrvatska i njezine Oružane snage, Hrvatska Republika Herceg-Bosna i Hrvatsko Vijeće Obrane, a onda i general-pukovnik Slobodan Praljak kao načelnik Glavnog stožera HVO-a”. Još mi piše i da “brisanjem objava hrvatskih građana koji se ne slažu s presudom i izražavaju vjeru u nevinost generala Praljka i ostalih članova ‘šestorke’ Facebook krši hrvatske zakone i Ustav, koji u članku 38. zabranjuje cenzuru, a jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli”.
Jasno ti je da je netko u dreku, zar ne? Ili ta Hrvatska koja misli da je Hrvatska odigrala izrazito pozitivnu ulogu u ratu u Bosni i Hercegovini, ili ja koji ne znam više što da kažem, ili oni koji su sve vidjeli i ne da im se identificirati s načinom kako su Hrvatska i Hrvati ratovali u BiH. Evo, iznijet ću ti samo jedan primjer jednog profesora. On je povjesničar i nedavno je objavio komentar za koji kaže da si mu ga izbrisao. Mislim, ako se netko kuži u povijest, onda su to povjesničari. Taj je, zove se Ivo Lučić, u svom komentaru napisao da je prvi put optuženik bio nadmoćniji od sudaca u haaškoj sudnici. Dakle, govorimo o moralnim kategorijama. U komentaru je napisao: “Presuda Praljku i ostaloj petorici Hrvata iz BiH presuda je Hrvatskoj, Hrvatima u BiH, cijeloj našoj prošlosti i budućnosti, koliko god to netko ne vidio li ne želio vidjeti. To je novo nametanje krivnje, oduzimanje samopoštovanja, samosvijesti i političkoga subjektiviteta.
Oni koji vode ovu izmučenu zemlju to bi morali znati i prepoznati (ovo mi je frka jer misli na mene, op. A. P.). Trenutak je za okretanje nove stranice, vrijeme je da se licemjeri i hohštapleri razotkriju i prikažu u pravome svjetlu. Hrvatska konačno mora znati tko su joj prijatelji, a tko neprijatelji (ovo je frka svima koji misle svojom glavom, op. B. V.)”.
Vidiš, a tog si čovjeka naljutio i sada svima govori da si mu izbrisao, blokirao ili štoliveć status. A tip je važan. On ti je u ratu u BiH, o kojem govori da je Hrvatska sve dobro napravila kako bi se borila za BiH i njene stanovnike, čuvala integritet i ratne saveznike, jednom prilikom napisao pismo o drugom profesoru. “Doživio sam da me izvedu iz hangara na sunce i da mi stanu nogom na prsa, stave pušku na čelo i kažu da ako trepnem - gledajući u sunce - da će me ubiti. Ja sam znao da bi to uradili.
Doživio sam da mi polome rebra i zube. U logor sam ušao s 90, a izišao s 54 kilograma”, ispričao je profesor Fahrudin Rizvanbegović. Znaš tko ga je spasio? Prvi profesor, Ivo Lučić, ali tada nije bio profesor. Bio je faca u tajnim službama u Hercegovini. Kao načelnik SIS-a napisao je pismo i izvukao profesora pod uvjetom da taj emigrira. Hej, taj je mogao iz Dretelja izvući čovjeka koji gleda u sunce! I baš si njega našao blokirati.
Sad znaš što ti je raditi. Sredi ovo, nemoj da se više gnjavim time. Ne mogu ljudi ići na Tinder, Myspace ili Instagram. Ostalo ćemo sami riješiti, kao i uvijek kada su u pitanju unutrašnje stvari jedne zemlje.