Nacija je napokon mogla odahnuti. Ministar obrane povukao je ostavku koju nije ni dao pa se lažna drama u vrhu države stišava. General, navodno osjetljiv ko mimoza, svojim političkim performansom dodatno će osnažiti vlastitu poziciju. Šefica države i premijer danima su ga, ustrajno, na sva usta javno hvalili, preklinjući da ne ode; činjenicu da se poput primadone igrao ostavkom dok su se požarišta oko Splita još dimila složno su prešutjeli.
Hoću-neću igrice, navodno, silno osjetljivog Damira Krstičevića nužno je gledati u svjetlu dva s njegovom fantomskom ostavkom usko povezana paradoksa. Ministrova deklarirana uvrijeđenost izjavom predsjednice države da je vojska na požarišta u Dalmaciji možda malo zakasnila, njegovi su medijski trbuhozborci brzopotezno pretvorili u pitanje nabave vojnih zrakoplova. Protiv Krstičevića su oni koji žele zaraditi na provizijama od aviona, bubnja jedan ministru vrlo blizak komentator, objašnjavajući razloge njegova navodnog povlačenja. Tko je to protiv Krstičevića? Predsjednica države? Kolinda Grabar-Kitarović želi maznuti proviziju?
Drugi je grandiozan paradoks da su katastrofalni požari nadomak Splitu otkrili velike, nedopustive deficite u vatrogasnom sustavu, ali Vlada neće nabavljati kanadere, ni cisterne, ni dodatne šmrkove, nego je upravo odlučila kupiti ratne zrakoplove i u proračunu za iduću godinu u to ime već planira skoro četiristo milijuna kuna. Krstičević je otpočetka žestoko lobirao za obnovu nebeskog voznog parka i njegova je navodna ostavka, tvrde dobro informirani krugovi, poslužila kao sredstvo ucjene. Kako bi premijer Plenković konačno prelomio i odriješio državnu kesu, ulazeći u jednu, za hrvatske prilike i ekonomske mogućnosti, megalomansku investiciju. Država koja upravo doživljava demografski slom kupuje borbenu eskadrilu! Bravo, majstori!
Vladine proračunske smjernice za razdoblje do 2020., prekjučer predstavljene, generalno su ekonomski nedovoljno odgovorne i socijalno autistične. Prvo, premijer Plenković nastavlja utabanim stazama. I dalje će povećavati državnu potrošnju, i dalje forsirati život iznad mogućnosti. Nula racionalizacija javnih troškova, nula reformi. Nula namjere da bi se preskupa država učinila podnošljivijom.
Drugo, Vlada je i dalje jako široke ruke prema svojim klijentelističkim skupinama. Prioriteti su vojska, veteranska populacija, kojoj se dodatno povećavaju prava, i tajne službe. Najviše raste proračun Ministarstva obrane - 2018. više od deset posto, u tri godine plus 18 posto - i branitelja, oko šest posto, dok Ministarstvo znanosti i obrazovanja ili kulture, primjerice, i dalje ostaju u statusu Pepeljuge.
S porastom izdvajanja za obrazovanje od 1,6 posto u idućoj godini nema kurikularne reforme. Zdravstvo će dobiti dodatnih 500 milijuna, ali ne i dvije milijarde koliko mu je država dužna, što znači da će se zdravstveni sustav nastaviti iscrpljivati, sve do potpunog sloma, što će onda biti krunski argument za poskupljenje osiguranja. U Vladi se hvale predviđenim rastom mirovina, ali distribucija tog kolača vrlo je znakovita. Najviše će rasti privilegirane mirovine, one iznad 5000 kuna, obične sa šest puta manjim povećanjem od 2 posto ostaju ispod stope gospodarskog rasta, što znači da se siromašenje senior generacije produbljuje.
Treće, kompletan proračun komponiran je kao sredstvo dekuražiranja nacije. Kao poziv na bijeg iz države. Sredstva predviđena za demografsku obnovu, nešto više od 200 milijuna, teško da bi taj egzodus najvitalnijih mogla zaustaviti. Ne može se demografska slika ublažiti drugačijim radom vrtića, ljudi jednostavno u Hrvatskoj više ne nalaze perspektivu. Nemaju posla, smatraju da nemaju budućnosti, da su im državu otele silno narasle parazitske strukture. Ne žele se do vječnosti dati guliti. Objašnjavajući recentni slučaj ostavljene djevojčice Katarine, ministrica Murganić i sama priznaje da sve više mladih obitelji ne mogu brinuti za vlastitu djecu. Nije rješenje da ih država preuzme i smjesti po svojim domovima, nego se ljudima mora omogućiti dostojanstven život. Za to bi trebala služiti država. Ako Hrvatska tu funkciju ne može ispuniti, onda je njen smisao jako upitan. Nažalost, objavljene Vladine smjernice signaliziraju nastavak demografskog urušavanja.
Zato će po požarištima ne samo po jugu države goloruki ljudi i ubuduće sami morati braniti svoje kuće i imovinu. U netom usvojenoj strategiji nacionalne sigurnosti vatrogastvo se ne spominje. Kao da požari nisu prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Premda je riječ o trajnoj opasnosti, koja je ove godine dodatno pojačana eksplozivnim rastom njihova broja, sustav civilne zaštite posve je zanemaren. Forsira se vojska i opća militarizacija. Dobrovoljna vatrogasna društva raspolažu opremom koja datira još iz vremena Jugoslavije. Hrvatskoj su trenutno potrebniji kanaderi i vatrogasna sredstva, nego borbeni avioni. Ali o prioritetima odlučuju premijer koji se proslavio izjavom o atraktivnosti splitskog požara i njegov ministar koji priznaje da i danas funkcionira kao ratni zapovjednik, što u najmanju ruku sugerira iščašenost iz vremena i prostora. Premda se uobičajeno, vjerojatno slijedom ratnog vremena, uznosito voli govoriti o velikoj povezanosti hrvatske vojske i naroda, stvari stoje nešto drugačije. Oružane snage hrvatske države danas su dominantno određene potrebama NATO-a. Nakon Afganistana, sada slijedi misija na Baltiku, na granici s Rusijom, gdje Hrvatska šalje kontingent brojem gotovo istovjetan snagama koje će angažirati vojno mnogo jače zemlje, poput, primjerice, Francuske.
U Ministarstvu obrane vjerojatno se još može naći studija američkih konzultanata koji su 2000. godine zaključili da Hrvatskoj borbeno zrakoplovstvo ne treba, čak da ga financijski ne može izdržati. Neki drugi Ameri danas tvrde drugačije. Ministar Krstičević nedavno je za posjeta SAD-u doslovce procvjetao hvaleći se da je od domaćina uz pohvale Oluji dobio zeleno svjetlo za nabavu aviona. Amerika je Hrvatskoj spremna prodati svoje F16. Washington - posve logično! - jako voli zemlje koje kupuju američku mašineriju i oružje. Aktualni američki predsjednik Donald Trump za svojih se turneja po svijetu pretvorio u velikog trgovca oružjem. Otkako je stupio na funkciju navodno je već uspio prodati više oružja nego njegov prethodnik, predsjednik Obama, u cijelom svom mandatu.
U tom kontekstu onda treba gledati i njegovu naglo probuđenu ljubaznost prema hrvatskoj predsjednici. Premda Kolinda Grabar-Kitarović, tvrde dobro obaviješteni izvori, preferira Gripene, pa je u tom smislu za svog boravka u Švedskoj podijelila i neka obećanja. Krajem svibnja direktor Saaba, proizvođača Gripena, govorio je o iznenađujućem ubrzanju hrvatske odluke o nabavi aviona.
Događa se to brže nego što smo očekivali, mislim da će postati relevantno u sljedeću godinu ili dvije, najavio je. Očito su o odluci da Hrvatska kupuje borbenu eskadrilu inozemni partneri - oni u Švedskoj, Americi i Izraelu, gdje je premijer Plenković u siječnju, za posjeta toj zemlji, sa svojim kolegom Netanyahuom o tome razgovarao - bili obaviješteni prije nego hrvatska javnost i mnogo prije nego je odluka faktički donesena.
- Nemamo mi ni para ni potrebe za takvim akvizicijama - kaže jedan istaknuti ekonomski stručnjak, koji je nekoliko godina radio na jednom od ključnih mjesta u Ministarstvu obrane. Upozoravajući da Hrvatskoj danas ne prijeti nikakav klasičan rat, nego su moguće ugroze sasvim drugačije prirode, objašnjava: - Devedesetih nismo imali avione i tenkove, ali smo imali ljude. Sada nam prijeti puno veća opasnost da ostanemo bez ljudi i da uz svu tehniku, čak ako je budemo i nakupovali, nećemo imati koga braniti ni čuvati - turobno prognozira. Nažalost, imperativ ulagati u ljude, a ne u vojnu mašineriju u državnom se vrhu slabo razumije. Čak ni premijer Plenković, koji nije fasciniran oružjem poput predsjednice ili svog ministra obrane, svejedno ne uspijeva ubrati da su zadovoljni građani, a ne ubojita sredstva temelj tako mu bitne političke stabilnosti. Posve suprotno deklariranim ciljevima, proračunske smjernice njegove Vlade dizajniraju političku i društvenu nestabilnost, kao rezultat sve praznije i sve nezadovoljnije Hrvatske. Borbeni avioni u saniranju tog stanja ne mogu pomoći.