Gotovo desetpostotna podrška Miroslavu Škori kao potencijalnom kandidatu za predsjednika i Škorino pozicioniranje na treće mjesto najpoželjnijih šefova države živi je dokaz da se hrvatska politika svela na populizam, čemu su najviše kumovali upravo oni koji protiv populizma najviše viču - HDZ-ovci!
Da ironija bude veća, baš Škoro, koji je na valu općeprihvaćenog populizma niotkud iskočio u zadnjoj anketi HRT-a, sam je najmanje populist. Za razliku od “profesionalnih” političara koji se nabacuju trivijalnostima, Škoro reagira zrelo, racionalno i inteligentno. Kao pristojan čovjek, zahvalio je svima koji su mu dali podršku, potom otvoreno rekao da on nema nikakav politički program, pa naznačio da mu tako visoka podrška nalaže da o njoj razmisli, čime je stavio do znanja da će je kapitalizirati.
Ako bi ušao u utrku za predsjednika države, Miroslav Škoro vrlo bi brzo postao respektabilan kandidat desnice, a ušao bi u ono biračko tijelo na koje računa HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović. A to bi za aktualnu predsjednicu, baš kao i HDZ, moglo biti vrlo neugodno.
Ministar uprave i politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević posprdno se osvrnuo na Škorin uzlet u anketi izjavom kako “vjeruje da će Škoro nastaviti svoju pjevačku karijeru, a da predsjednica nema ozbiljnog konkurenta”. No, kada bi ušao s njom u politički sraz, u nekoliko bi dana pokazao da mu Grabar-Kitarović teško može parirati.
Kolinda Grabar-Kitarović je u kampanju za aktualni mandat ušla populistički, igrajući na “žensku kartu” i služeći se općeprihvaćenim frazama. Tijekom mandata upravo je ona estradizirala politiku, nudeći umjesto jasnog sadržaja trivijalnosti poput svojih navijačkih pohoda, grljenja s nogometašima, dijeljenja snimki na kojima razdragano pjeva domoljubne pjesmuljke, plasiranja dijeta kojima je napokon uspjela izgubiti koji kilogram, fotografija s udomljenim psom kojeg je ostavila na Pantovčaku... Nasuprot nje, Škoro je autentičan estradnjak koji je u svoju pjevačku karijeru uložio ozbiljan trud i rad, te postigao fantastične rezultate.
Kako je Grabar-Kitarović iz politike zakoračila u estradu, tako je i Škoro iz estrade u politiku. Kao HDZ-ovac Škoro je kao saborski zastupnik participirao u zakonodavnoj vlasti. Njegov mandat nije upamćen ni po čemu osobitom. Nije briljirao, ali se nije ni blamirao.
No, ono po čemu se Škoro i aktualna predsjednica najviše razlikuju jest ono što im je zajedničko, a to je kritičnost prema Vladi Andreja Plenkovića. Predsjednica je Plenkoviću praktično od prvoga dana kako je ušao u Banske dvore s Pantovčaka bacala klipove pod noge. No, čim smo zašli u izbornu godinu i čim je postalo jasno da će teško osvojiti još jedan mandat bez financijske i logističke podrške HDZ-a, odjednom je zašutjela i stala Plenkoviću uz bok.
Za razliku od nje, Škoro nije galamio na Plenkovića. U tišini je HDZ-u vratio člansku iskaznicu, a kada su ga mediji za to pitali, odgovorio je: “Vjerovao sam da nešto možemo promijeniti, a kad sam vidio da je politika iz brige za opće dobro postala skrb za vlastiti probitak i zbrinjavanje političkih istomišljenika, otišao sam. Ne može se dalje ako je obrazac političkog ponašanja isključivo kompromis ne bi li se ostalo na vlasti do kraja mandata”.
Iz toga odgovora koji je dao u travnju moglo bi se zaključiti da će uzlet koji mu je dala nedavna anketa Škoro inkasirati u svoju primarnu djelatnost i maksimalno popuniti nadolazeće koncerte, a politiku ostaviti populistima.