Prošlo je točno deset godina otkako su Bugarska i Rumunjska ušle u Europsku uniju, a te dvije države i dalje su svojevrsne članice drugoga reda. Nije problem u tome što su to dvije najsiromašnije članice, iako se Rumunjska jako približila Hrvatskoj, već u postojanju mehanizma nadzora i suradnje, što je vrsta monitoringa Europske komisije koja ne postoji ni za jednu drugu državu članicu. Upravo će danas Komisija objaviti još jedan u nizu izvještaja o tim državama. No, ni nakon deset godina članstva Komisija neće moći utvrditi da se takvi mehanizmi mogu ukinuti zato što su Bugarska i Rumunjska uspjele riješiti probleme i nedostatke zbog kojih su uvedeni. Nezgodna je situacija pogotovo oko Bugarske, koja trenutno nema vladu, a za manje od godinu dana preuzet će predsjedavanje Europskom unijom. Komisija izrađuje, usvaja i objavljuje takva izvješća, a Vijeće odlučuje mogu li se ili ne ukinuti takvi mehanizmi. Tako bi sljedeće godine Bugarska trebala predsjedavati upravo u trenutku kada se odlučuje i o njoj. Kad je predloženo uvođenje monitoringa za Bugarsku i Rumunjsku, nitko nije mogao ni zamisliti da će trajati više od deset godina. Uvođenje je imalo smisla kad je o tome odlučeno, a bio je to i kompromis EU i tadašnjih kandidata koji su ispali iz vlaka velikog proširenja te nisu uspjeli ući u Uniju 2004. Tim kompromisom izašlo se u susret Bugarskoj i Rumunjskoj kojima su dali jamstva da će u EU ući 2007. ili najkasnije 2008., premda su mnogi tada procjenjivali da neće biti spremne ni tada. S druge strane, skeptičnim državama, poput Njemačke, Francuske i Nizozemske, dali su jamstva da ulaskom u EU borba protiv korupcije i organiziranog kriminala u Bugarskoj i Rumunjskoj neće prestati te da će Europska komisija i nakon što te države pristupe Uniji imati mehanizme kojima će ih moći pratiti, pa i sankcionirati budu li zaostale u toj borbi. I takva situacija traje već deset godina. Iako se svake godine bilježi "značajan napredak", Komisija još nema dovoljno argumenata da predloži ukidanje monitoringa. Ove godine, prema neslužbenim najavama, Komisija bi mogla postaviti nekoliko konkretnih uvjeta koje trebaju ispuniti do kraja godine kako bi u prosincu EU, u slučaju napretka, konačno ukinula tu neugodnu praksu, upravo uoči početka bugarskog predsjedavanja Unijom. Bilo bi doista neugodno da nad državom članicom koja predsjedava Unijom Komisija ima monitoring zbog nedovoljnih rezultata u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala.
Slučaj Bugarske i Rumunjske bio je dobar poučak i za EU i za Hrvatsku tijekom naših pristupnih pregovora. Hrvatska je kasnila djelomično zbog problema u odnosima s Haaškim sudom, dijelom i zbog slovenske blokade, ali i zbog skepticizma koji je vladao u nekim državama članicama, pogotovo Njemačkoj, koje su tražile više dokaza o privrženosti borbi protiv korupcije i reformi pravosuđa. Bilo je i ideja da se Hrvatsku primi i prije 2013. te da se nad njom vrši sličan monitoring kao i nad Bugarskom i Rumunjskom. No, i Njemačka i Nizozemska, kao najstrože po tom pitanju, tome su se protivile, a ni Hrvatska nije htjela da joj ti mehanizmi vise nad vratom. Diplomati starijih država članica tada su poručivali Hrvatskoj da će u EU ući potpuno spremna ili uopće neće ući. U slučaju Hrvatske postojao je pretpristupni monitoring, a primanje Hrvatske bez mehanizma nadzora nije bilo ugodno za Bugarsku i Rumunjsku. Nisu se osjećale lagodno jer je Hrvatska ušla šest i pol godina nakon njih, i to bez monitoringa Komisije, kakav imaju one. Gledano iz današnje perspektive, takvi mehanizmi za Bugarsku i Rumunjsku doista su nepotrebni, neugodni i nekorektni. Naravno da postoji problem korupcije u tim državama i da je ozbiljan. Ali zar ne postoji i u drugim državama Europske unije. Bivši povjerenik EU za proširenje, koji je na toj funkciji bio i za vrijeme pregovora s Bugarskom i Rumunjskom, Nijemac Gunther Verheugen, znao je reći da "kada čuje riječ korupcija, Bugarska i Rumunjska nisu prve države EU koje mu padaju na pamet". A sada su se ozbiljni problemi oko vladavine prava pojavili i u drugim državama Unije, Poljskoj i Mađarskoj, primjerice.
Ovi su mehanizmi zastarjeli. Oni nisu uspjeli riješiti problem, a Bugarskoj i Rumunjskoj ostavili su stalni osjećaj da ih se diskriminira, da ih se tretira kao članice drugoga reda. Zato bi ih i trebalo hitno ukinuti. S druge strane, EU institucije, ne samo Europska komisija, već i Europski parlament, imaju mogućnost utjecaja na države članice kad je riječ o obrani onoga što se još naziva "europskim vrijednostima". Te su vrijednosti ugrožene, u nekim državama znatno više nego u Bugarskoj i Rumunjskoj. No, da bi Europska unija bila učinkovita u discipliniranju država članica, mora imati i mogućnost sankcioniranja. Uskraćivanje nekih fondova EU i zbog problema s vladavinom prava dobra je ideja. O tome se u Uniji već dugo razmišlja jer bi to moglo pomoći i jačanju solidarnosti i suradnje između država članica, ali pod uvjetom da u svojem djelovanju institucije EU budu nepristrane i sve članice tretiraju jednako.
