Hrvatski građani treći će put birati svoje zastupnike u Europskom parlamentu na izborima koji su za Europsku uniju važniji od bilo kojih dosad. Prva dva puta u kampanji u Hrvatskoj dominirala je tema visokih plaća i beneficija koje imaju zastupnici. Vrijeme je sada da se kampanja usredotoči na sadržaj, na važnost europskih tema i trendova za svakodnevni život hrvatskih građana nakon što je tema o plaćama apsolvirana. Manje-više se svi slažu da su plaće velike, za hrvatske standard i prevelike, te da su i druge beneficije takve. Ali tako je kako je i takva su primanja za sve zastupnike bez obzira na to iz koje države članice dolazili.
Da nije tako i da hrvatski zastupnici imaju manje plaće od svojih kolega, vjerojatno bi se i javnost bunila i mnogi u Hrvatskoj te to smatrali dokazom kako se Hrvati u EU diskriminiraju. Situacija s plaćama zastupnika Europskog parlamenta bila je bizarnija kada su one bile usklađene s plaćama zastupnika u nacionalnim parlamentima. Plaća talijanskog zastupnika tako je bila 20 puta veća od njegova kolege iz Bugarske. Asistenti zastupnika imali su veće plaće od samih zastupnika za koje su radili. Legitimno je da građani znaju i podatke o primanjima zastupnika, a pri tome ne treba zanemariti ni ukupnu važnost izbora za budućnost EU, ali i Hrvatsku.
Ova je godina prijelomna i odredit će smjer kojim će EU ići. Europski izbori uvod su u druge važne odluke koje će se usvojiti poslije, od dogovora o višegodišnjem financijskom okviru za sedmogodišnje razdoblje nakon 2020. godine do podjele ključnih pozicija u institucijama Unije. O tome tko će biti na čelu Europske komisije, Europskog vijeća, Europskog parlamenta, Europske središnje banke i vanjske politike EU umnogome će ovisiti kuda će se Unija kretati u sljedećih pet godina. Svih pet čelnih pozicija institucija EU predmet su političke trgovine jer svima upravo ove godine istječe mandat.
Tko će sjediti u budućem sazivu Europskog parlamenta bitno je i nacionalnim strankama, kako bi testirali svoju popularnost kod kuće, ali i političkim obiteljima na razini Europske unije jer će to biti jedan od ključeva za trgovinu ključnim mjestima i u ostalim institucijama Europske unije. Ako se sudi prema anketama trenutnog raspoloženja javnosti u državama članicama Europske unije, i dalje će četiri tradicionalne, pro EU stranačke skupine u Europskom parlamentu i nakon izbora ove godine imati veliku većinu.
No, problemi su unutar samih tih skupina, pogotovo u najvećoj od njih, Europskoj pučkoj stranci, koja je predugo kalkulirala oko pozicije mađarskog premijera Viktora Orbana i njegove stranke Fidesz u njoj, i na kraju pronašla “kompromis” o “dogovorenoj suspenziji” te stranke iz EPP-a. Socijalisti i Demokrati imaju u svojim redovima vladajuću stranku u Rumunjskoj, koja čak ima koaliciju s liberalima i koja isto tako ima ozbiljnih problema s kršenjem načela vladavine prava.
Dok te stožerne europske stranke upozoravaju na opasnost od populizma, zastrašujuća je njihova spremnost da s tim populistima surađuju, pa i da od njih preuzmu agendu. Tako se u prošlih par mjeseci značajno smanjila razlika izmađu desnog centra i krajnje desnice, dok ljevica, ovisno iz koje države, luta od lijevog centra do komunizma, ali i skreće desno po potrebi. Zato nije sigurno tko će sjediti u kojem zastupničkom klubu nakon konstituiranja budućeg parlamenta.
Sa 12 ili u nekom čudnom spletu okolnosti s Brexitom 11 zastupnika i Hrvatska će imati određenu ulogu u Europskom parlamentu, ali jako malo s obzirom na ukupno više od 700 zastupnika. Iako će u kampanji reći kako će u Europskom parlamentu štititi hrvatske nacionalne interese, istina je ipak da će ti budući zastupnici sudjelovati u sukreiranju, i to u manjoj mjeri, europske politike i europskih zakona koji će se odnositi i na hrvatske građane kao i na sve građane EU. A formalno interese Hrvatske zastupa i dalje hrvatska Vlada i njeni ministri koji sjede u Vijeću Europske unije.
No, utjecaj zastupnika u Europskom parlamentu nije samo u formalnom dizanju ruke pri glasanju o nekom prijedlogu directive. Oni su najvidljiviji predstavnici iz određene države jer su prilično slobodni u svojim istupima i ne podliježu potrebi diplomatskog suzdržavanja. Premda njihovu ulogu ne treba preuveličavati i stvoriti dojam da oni donose konačne odluke o sudbini EU, bilo bi pogrešno smatrati europske izbore nevažnima.