USPUTNE ZABILJEŠKE

FAKE NEWS O IMIGRANTIMA SILOVATELJIMA Strah je u Njemačkoj već doveo AfD u parlament, a u Austriji desnicu na vlast

MUNICH, GERMANY - SEPTEMBER 13: Migrants and refugees protesting against deportation and for better conditions camp out next to Sendlinger Tor city gate on September 13, 2016 in Munich, Germany. Approximately 50 men from countries including Pakistan and Congo are threatening to launch a hunger strike if their demand to negotiate with city authorities is not met. The men are protesting against what they see as the inconsistent treatment of refugees in Germany and are hoping to stay in Germany and be allowed to work. Germany took in over one million refugees and migrants in 2015 and is still struggling to process a giant backlog of asylum applications. (Photo by Joerg Koch/Getty Images)
Ilustracija / Getty Images

Ne treba puno da bukne požar, dovoljno je da šibica padne na zapaljivo tlo. Ovo je naravno metafora, ali možda najbolje opisuje širenje glasina o imigrantima kao silovateljima, koje su se poput požara proširile i medijima i socijalnim mrežama prije dvije godine. Bilo je to nakon novogodišnje noći u Kölnu 2015. kad su navodno imigranti seksualno napastovali i silovali na stotine djevojaka. Kad je kasnije policija utvrdila da su samo trojica od 58 osumnjičenih nasilnika bili imigranti, bilo je prekasno. Postao je to prijelomni događaj, kraj politike raširenih ruku, početak pada popularnosti kancelarke Angele Merkel, kao i početak naglog uspona desnice.

Kad je otkriveno da je takvih događaja bilo i u drugim gradovima, i to ne samo u Njemačkoj, pronađen je idealan argument protiv masovnih izbjeglica: ne samo da će promijeniti naš način života, vrijednosti i običaje, nego će i silovati naše žene. Baš kao što su svi imigranti u međuvremenu postali muslimani, a muslimani su nakon terorističkog napada u Parizu postali teroristi - od Kölna dalje počinje njihovo izjednačavanje i sa silovateljima. Na stranu činjenica da domoroci također siluju, kao i da su kasnije istrage pokazale da je silovanja bilo, ali u znatno manjoj mjeri, nego što se činilo u prvi mah.

U širenju lažnih vijesti i lažnih podataka o silovanjima istakli su se naročito desni portali. Platforme povezane s AfD strankom namjerno kreiraju paralelnu realnost, čak izmišljaju poseban jezik. Rapefuges, izraz koji koriste, ustvari je spoj dviju engleskih riječi: silovanja i izbjeglica. Preplavljene su dnevno mnoštvom anonimnih tekstova, bombastičnih naslova i izmišljenih događaja koje se zatim šire internetom.

Mediji koji nekritički i bez provjere preuzimaju brojke i lažne vijesti postaju suodgovorni za atmosferu koja zaziva linč. Koliko su uspješni pokazuju rezultati na nedavnim njemačkim saveznim izborima, gubitak kancelarkinih glasača i rast nove ultra-desne stranke AfD (Alternative für Deutschland), kojoj je antiimigracijska i antimuslimanska politika otvorila vrata parlamenta s više od 13% glasova.

Njemački tjednik Der Spiegel odlučio je nedavno, dvije godine nakon događaja u Kolnu, pozabaviti se temom silovanja, širenja lažnih brojki i pitanjima je li zaista život žena više u opasnosti nego prije tri godine te koliko su često imigranti počinitelji seksualnih napada. Njihovi su reporteri pročešljali statističke podatke o seksualnim zločinima i prekršajima, razgovarali s policajcima, kriminolozima i pravnicima te analizirali oko 450 online vijesti o seksualnim prekršajima koje su navodno počinili imigranti i tražitelji azila.

Umjesto lažnih novosti, reporterima je bio cilj predočiti činjenice.

Posebno ih je zanimala jedna ultradesna platforma koja je izradila i kartu mjesta opasnih za žene u Njemačkoj. Od 291 seksualnih napada, koji su tamo navedeni, navodno je bilo 205 silovanja. Novinari su provjerom ustanovili da se zapravo u 59 slučajeva (otprilike četvrtini) radilo o policijskoj sumnji na silovanje. Bez namjere da se umanji čin takvog nasilja, te se slučajeve preciznije može nazvati seksualnim uznemiravanjem i napadom, ali ne silovanjem, pišu.

Dalje, 26 osumnjičenih za silovanje ili počinitelja su imigranti. Previše, ali ipak gotovo deset puta manja brojka od one koju navodi web-platforma i njihova mapa opasnih mjesta. Zatim, mnoge optužbe pokazale su se kao lažne. I još se pokazalo da ne samo da se većina silovanja koje su počinili imigranti dogodila u izbjegličkim kampovima ili domovima, nego su i petina svih žrtava - također imigranti. Unatoč najčešćoj predrasudi da žene siluju stranci, Centar za kriminologiju potvrđuje i ranije poznate podatke da su najčešći silovatelji poznanici, prijatelji i rođaci.

Der Spiegelovo istraživanje ne otkriva samo stvarnost iza fake newsa, nego i rastući utjecaj socijalnih mreža čije podatke nitko ne provjerava. Vjerovanje u lažne vijesti potkopava povjerenje u institucije društva, u policiju, sudstvo, politiku, medije. U kriznim situacijama ljudi su skloni pojednostavnjenjima i problematičnim stereotipima, objašnjava za Der Spiegel direktor Centra za kriminologiju, Martin Rettenberger.

- Tako na primjer Romi kradu, Talijani vole flert, a izbjeglice, koji su većinom muslimani, opasni su i siluju žene. Jedino dugotrajno rješenje, ako težimo sigurnosti, jest održiva integracija: obrazovanje, zaposlenje i socijalna pomoć.

No slaba strana tog tipa argumentacije je da se osniva na ideji (ili nadi) kako više neće biti masovnog priljeva izbjeglica u Europu. Trenutačno je zaustavljen masovni priljev. Bez obzira na zatvorenu granicu prema istoku, na stroge kontrole pa čak i bodljikavu žicu te opasno more, oni ipak dolaze i po cijenu života.

Tako je prošle godine samo u Njemačkoj 223.000 izbjeglica zatražilo azil, za razliku od 746.000 godinu prije. Pristižu i dalje i u Italiju, Španjolsku, Francusku... Dok za milijune zaustavljene u Turskoj nema pouzdanih jamstava hoće li i dokad tamo i ostati.

Desne internetske platforme i oni mediji kojima su one izvor postigli su da istina o imigrantima bude sve manje važna. Strah je u Njemačkoj već doveo AfD u parlament, a u Austriji desnicu na vlast.

S druge strane, ozbiljno se novinarstvo jedino činjenicama i provjeravanjem podataka, dovođenjem u pitanje predrasuda i propitivanjem odluka, može suprotstaviti propagandi koja sve više oblikuje život svih Europljana.

Izdvajamo