Tema korištenja fondova EU izuzetno je zahvalna ako se želi unaprijed poslati loša ili dobra poruka, kritika ili pohvala. Ako ste u oporbi i želite upozoriti na nedovoljno korištenje tih fondova, uvijek možete kao kriterij apsorpcije koristiti isplate, što i radi Europska komisija. To je za Hrvatsku u ovom trenutku samo 13 posto od raspoloživih sredstava.
Taj postotak zvuči jako nizak. Ali, želite li reći da je apsorpcija dobra, onda kao kriterij koristite ugovorene projekte. A po tom kriteriju Hrvatska je ugovorila korištenje 52 posto tih sredstava. Znači, znatno više od 13 posto. Doda li se tome i činjenica da se u zadnjoj programskoj fazi apsorpcija uvijek ubrzava, a da se radi o sredstvima do 2020., za čije korištenje postoji rok do 2023., stvar ne izgleda tako loše.
Treba biti pošten i reći da je bivši ministar za fondove EU Branko Grčić u pravu kada kaže da se u vrijeme bivše Vlade kao kriterij za kritike koristila isplata Europske komisije. Kako god bilo, Hrvatska još nije dovoljno dobra u korištenju fondova Unije, ali se to ubrzava i to je izuzetno važno. I Europska komisija je u nedavnim prognozama gospodarskog rasta u Hrvatskoj najavila da će ubrzavanje korištenja tih sredstava utjecati na povećanje javnih investicija i time imati značajnu ulogu u ukupnom rastu u Hrvatskoj.
Da li smo dobri u apsorbciji EU fondova ili ne najbolje je usporediti se s drugim državama. I po tome možemo brzo vidjeti da nismo dovoljno dobri jer smo na začelju. Hrvatska je trenutno ugovorila korištenje 52 posto sredstava iz višegodišnjeg ovkira 2014. - 2020. godine. Prosjek EU je 62 posto. Po isplatama imamo razinu od 13 posto, dok je prosjek EU 19 posto. U postotku se ne čini neka velika razlika, ali jest. Od članstva Hrvatske u EU prošlo je gotovo šest godina i više se ne možemo izvlačiti na to da smo nova članica i da nam treba još vremena za prilagodbu. I u Europskoj komisiji često spominju da je razumljivo da nova članica nešto sporije koristi fondove EU. No, više ne možemo razmišljati na taj način, barem ne oko ovog višegodišnjeg ovkira.
Hrvatska treba analizirati nedostatke, iskoristiti tehničku pomoć EU i država članica koje imaju iskustva te ubrzati korištenje fondova. Nije uopće bitno koja je vlada za što zaslužna ili odgovorna i kriva. Mnogi projekti su dugoročni i oni se pripremaju, realiziraju i za njih se vrši isplata u razdoblju mandata nekoliko vlada. Prisjetimo se samo koliko se vlada promijenilo dok je trajao postupak izrade projekta i ugovaranje financiranja gradnje Pelješkog mosta, za što će isplata trajati još nekoliko godina.
Hrvatska je korištenje fondova iz sadašnjeg višegodišnjeg ovkira počela malo kasno jer se morala fokusirati na novac iz prethodnog okvira koji je završen 2014. i iz kojeg je mogao biti izgubljen novac ako se stvar ne spasi u zadnji čas. Zato je prve dvije godine sadašnjeg razdoblja apsorpcija bila na razini statističke greške. No, doista se sada stvari ubrzavaju.
Sada kada se treba zahuktati korištenje novca iz okvira 2014. - 2020., bitno je pokušati ishoditi za Hrvatsku bolje uvjete i iz budućeg okvira, nakon 2020. godine. A u prijedlogu Komisije postoje neki elementi koji nam ne idu u prilog.
Značajne promjene predviđene su u zajedničkoj poljoprivrednoj politici jer se za otprilike 15 posto smanjuju sredstva za Ruralni razvoj, a korištenje novca se još više uvjetuje prilagođavanjem klimatskim promjenama i potrebama da taj novac doista dođe u ruke stvarnih poljoprivrednika. Ukupno će se za poljoprivredu EU, prema prijedlogu Komisije, izdvojiti 365 milijardi eura za razdoblje od 2021. do 2027. Hrvatskoj će od toga na raspolaganju biti nešto više od četiri milijarde eura.
Očito je da je Hrvatskoj značajno smanjena omotnica za ruralni razvoj koja je do sada bila veća od dvije milijarde eura, a u perspektivi će biti 1,75 milijardi. No, Hrvatska će imati više iz omotnice za izravna plaćanja poljoprivrednicima jer se završava desetogodišnji prijelazni rok u kojemu se na 100 posto povećava udio tih plaćanja od strane EU. Tako će, prema prijedlogu Europske komisije, Hrvatska na raspolaganjuu zajedno za oba stupa poljoprivrede, znači i izravna plaćanja i ruralni razvoj, imati 4,035 milijardi eura.
Prema prijedlogu, Hrvatska će za koheziju na raspolaganju imati 8,8 milijardi eura. Uz to, za poljoprivredu četiri milijarde, što znači da će za koheziju i poljoprivredu imati ukupno 12,8 milijardi izraženo u stalnim cijenama. Ako bi se to izrazilo u tekućim cijenama za ove dvije EU politike, Hrvatska bi imala 14,4 milijarde eura. Uzimajući u obzir realno smanjenje Unijina proračuna, može se reći da Hrvatska nije loše prošla.
No, ono što bi moglo još više ugroziti budući apsorpciju jest dizanje razine nacionalnog sufinanciranja na 30 posto, što je dva puta više nego sada. Dakle, ako Hrvatska ne bude imala svojih 30 posto za projekt, neće dobiti 70 posto iz EU. Zato je predsjednik Vlade Andrej Plenković najavio da će Hrvatska zatražiti da joj se da šansa za korištenje po starim uvjetima, kako bi u prvih 15 godina članstva imala istu priliku kao države koje su u EU ušle prije nas. Na kraju se uspješnost korištenja fondova EU vidi kroz utjecaj na stvarne promjene na terenu, a ne samo po brojkama. Za pravu sliku ipak će trebati proći još nekoliko godina, a do tada moramo poraditi na bolju pripremu administracije.