Ovih je dana u firentinskoj glazbenoj kući Maggio musicale igrana 'modernizirana' Bizetova Carmen, a na kraju izvedbe publika je sve popratila gromoglasnim - zviždanjem! Naime, umjesto da Don Jose ubije Carmen ona se dokopa njegova pištolja i skrati ga za život.
Pokušaj da opera bude 'suvremena' te da se muškarcima pokaže kako je njihovo nasilje neprihvatljivo završio je drugim nasiljem, no ovoga puta ženskim. Oni koji su došli slušati prije svega sjajnu Bizetovu glazbu nisu imali razumijevanja za pokušaj 'političke angažiranosti' i upozorenja da su 'žene oduvijek zlostavljane što se mora promijeniti' i to su jasno dali do znanja svojim zvižducima. Profil je to publike koja traži 'svoju operu', a oni pak koji hoće performanse i nazovi satiru neka ne 'svojataju njihovu kuću'.
I u Zagrebu se ovog tjedna Oliver Frljić 'igrao' s Pirandellom također pokušavajući biti 'politički angažiran' odnosno 'prokazati' javnosti koja ne vidi dobro tko su 'bad boys i bad girls u Hrvatskoj'. Dijelu onih koji su mu posebno zapeli za zub nakalemio je svinjske glave, pustio da pjevaju narodnjake, a sve u oblaku bijelog praha.
Satirično, smiješno? Kako kome. Odavno se zna da o ukusima ne treba raspravljati. No, problem je Frljića i njegovih sljedbenika što ne trpi različitosti. Po tko zna koji put, kad je riječ o Frljiću, najprije je krenuo marketing odnosno 'javna predigra' o tome što publiku čeka na daskama Kerempuha pa se danima 'dizala atmosfera'. Potom je slijedila premijera na kojoj su uglavnom bili 'štovatelji lika i djela' nestrpljivi saznati koga je od njihovih 'neprijatelja' režiser 'nagazio'.
Sad će se danima razglabati 'tko je veća svinja' i koju je 'prasicu ili krmka' zaboravio misleći da je narod ispranog mozga i ne zna što ga muči puno više od Frljićeve predstave. No, tko voli, nek izvoli - ali u Kerempuh.
No, istina je sigurno da su građanima Hrvatske poprilično dojadili lijevi i desni 'pubertetlije' koji nikako da odrastu bez obzira radili u teatru, na televiziji, u politici...