Za deset dana učenici u Crnoj Gori učit će po reformiranom školskom programu, učenici u Hrvatskoj neće. Pritom su prosvjetne vlasti i zaduženi stručnjaci susjedne države svoju reformu napravili obilato prepisujući prijedlog hrvatske reforme.
Nakon teksta u Jutarnjem, to su i priznali, uz ispriku što im se pri kopiranju dijelova prijedloga hrvatskih nacionalnih kurikuluma omakla greška: u literaturi nisu naveli da su koristili dokumente druge države, potpisane autorstvom par stotina ljudi.
Je li riječ o plagijatu?
Besmisleno je ponavljati da je preuzimanje od drugoga bez citiranja plagiranje. U ovome slučaju preuzeta je intelektualna produkcija ljudi s čijim proizvodom njihova država ne zna što bi. Autori hrvatskih dokumenata, pod vodstvom Borisa Jokića, to mogu shvatiti kao kompliment, a zagovaratelji kurikularne reforme reanimacijom zamrlog projekta.
Treba li se ljutiti na Crnu Goru?
Ne. Susjedi su dobro upoznati s činjenicom da Hrvatska dvije godine nema pojma što bi sa svojom reformom školstva. Posao skupine obrazovnih entuzijasta javno je plasiran na web-stranicama. Provedeno je javno savjetovanje, broj zamjerki je minimalan i sve je to vidljivo bilo kome, tako i C. Gori.
Umjesto da se kvaliteta isproduciranih i proračunskim novcem plaćenih autorskih dokumenata provjeri eksperimentalnom primjenom, oni se u Hrvatskoj kisele.
Paralelno, Europska komisija u dva navrata hvali dobro obavljen posao. U takvoj situaciji, države koje žele ubrzati proces promjena nemaju razloga izmišljati reformu. Jednostavno preuzmu i prilagode ideju, kao što je to napravila, ali zaboravila dosljedno dovršiti posao, C. Gora.
Izostaje li politička reakcija?
Izjava premijera Plenkovića da situaciju prvo treba pomno ispitati zvuči prilično bezidejno jer pomno ispitivanje nije potrebno. Dovoljan je pogled da bi se ustanovilo prepisivanje. I bilo kristalno jasno: naša je država podbacila, a druga to iskoristila.