Čitam neki dan novine, 31-godišnjak silovao cimericu, dobio šest mjeseci zatvora. Plus osam mjeseci uvjetno na četiri godine, što znači da iduće četiri godine nek malo pazi, pa onda opet može što hoće.
U šoku sam. Iz novinske vijesti odmah vidiš da mu je olakotna okolnost to što nije tukao ni mlatio, nego samo gušio. Osuđeni M. D. živio je kao podstanar sa 24-godišnjom poznanicom. Dok je spavala u svojoj sobi, ušao je, legao svom težinom na nju i napravio što je htio. Tek kad se djevojka počela gušiti i vikati “Tata, tata”, tip je prestao.
To je prvostupanjska odluka Županijskog suda u Zagrebu, još postoji mogućnost žalbe. I šansa da netko ispravi ovu sramotu.
Ovaj slučaj nije usamljen: praksa sudova u Hrvatskoj je da izriču minimalne kazne za silovanje, upozoravaju godinama aktivistice za ženska prava. I onda je Sabor 2013. odlučio izmjenama Kaznenog zakona smanjiti tu minimalnu kaznu: prije je bila 3 godine, sada 1. U ovom je slučaju sutkinja vjerojatno povjerovala počinitelju da je bio uvjeren da cura nema ništa protiv. Tu je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina ako vas netko siluje “u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka”.
Sjećam se svih onih tuluma, nije bilo šanse da završim u krevetu s tipom koji me ne želi. A bilo ih je baš zgodnih. Kako je moguće da baš suci odjednom zaborave kako to izgleda seks s pristankom? A kako kad siliš na seks nekoga tko to ne želi?
Silovanje je jedno od najtraumatičnijih ljudskih iskustava, traume ostaju godinama, žrtve često ostaju nesposobne za vezu, ljubav, normalan život. Nije to nešto što se događa nekom drugom, na svaki prijavljeni slučaj dolazi 15-20 neprijavljenih. No o tome se šuti, jer i dalje većina žrtvu smatra krivom. Zašto je imala cimera? Zašto se nije zaključala kad je išla spavati? Kako je bila odjevena, zašto ne spava u limenom oklopu s pojasom nevinosti?
Stegne mi se želudac kad pomislim kako se ova djevojka sada osjeća. Nije ni htjela prijaviti silovanje, policiji su to prijavili godinu dana kasnije njezina sestra i prijatelj. No kako je ona odmah nakon silovanja sestri i prijatelju slala SMS-ove o tome što se dogodilo, sudu nije trebalo biti teško utvrditi o čemu se radi.
Još od davnih vremena kad su se kazne izvršavale šibanjem ili egzekucijom na glavnom gradskom trgu, zna se da kazna nije samo reakcija na konkretno počinjeno djelo, nego i poruka koju vladajući sustav šalje čitavom društvu. Suci to definitivno znaju, kao što ja znam da u ovom trenutku ne pišem mail frendici, nego tekst za novine. Kakvu je poruku sutkinja Županijskog suda u Zagrebu htjela poslati hrvatskom društvu? Svojoj kćeri, svojem sinu, vašoj djeci? Drugim roditeljima? Da kupuju kćerima pištolje i noževe jer ih sudstvo, plaćeno za to, neće zaštiti?
Njoj smo poručili da nije vrijedna zaštite. Sve si prošla ponovno, morala si hrpi stranih ljudi objašnjavati najintimnije detalje, izdržala si gomilu odurnih, bešćutnih pitanja, da bi na kraju tip dobio šest mjeseci zatvora.
Ako bude dobar, izlazi nakon dvije trećine kazne. A sa spretnijim odvjetnikom, tko zna…
Da se kojim slučajem drznuo opljačkati kakvu trgovinu, ovaj M. D. bi mogao računati na četiri-pet godina kazne. Pet i pol godina je dobio Osječanin koji je s nožem uletio u dućan i oteo 3180 kuna i 11 kutija cigareta. Lani je tip zbog krađe vrećice u kojoj je bilo umjetno zubalo i novčanik sa 240 kuna osuđen na sedam mjeseci zatvora. Mjesec više nego za ovo silovanje. U Rijeci je tip osuđen na 10 mjeseci zatvora jer je jednoj konobarici ukrao mobitel (Samsung Galaxy vrijedan 1500 kuna, pisale su novine), a učenicima medicinske škole i njihovoj nastavnici ukupno 540 kuna… Hrvatska, zemlja u kojoj nesreća jedne mlade žene vrijedi manje od polovnog mobitela.