Hrvatski suverenisti su na predstavljanju svoje nove političke platforme rekli da hrvatski narod traži zajedništvo svih onih koji Hrvatsku vide kao suverenu državu. U kontekstu predstojećih izbora Božo Petrov je rekao da će Most na suverenoj Hrvatskoj temeljiti svoje djelovanje u Europskom parlamentu. “Mi u SDP-u nipošto nismo euroskeptici, ali jesmo suverenisti, a to znači ozbiljni političari koji brinu o vlastitoj državi i narodu”, rekao je Branko Grčić u Magazinu Jutarnjeg lista. A iz Živog zida su ne tako otvoreno, ali dosta jasno najavili da će njihov program za europske izbore biti - Hrvatska. Dakle, i njihovim političkim razmišljanjima vlada ideja suverenizma. Koji je tako postao još jedan modni detalj koji se nosi hrvatskim političarima jer, eto, u EU se stalno nešto priča o “suverenosti”.
Krenimo od definicije: suverenost je potpuna vlast vladara, države ili naroda na vlastitu teritoriju, nezavisnost takve vlasti u odnosu na bilo kakve vanjske aspiracije ili utjecaje (Hrvatski jezični portal). Suverenitet je u srednjem vijeku dolazio po milosti Božjoj, a pojavom moderne demokracije suveren postaje narod. Koji na izborima taj suverenitet delegira izabranim predstavnicima koji u njegovo ime donose odluke, vladaju. Iako djeluje vrlo jednostavno, koncept suvereniteta jedna je od najkompleksnijih tema moderne političke znanosti i međunarodnog prava.
Populistčki pokreti, koji su dobili vjetar u jedra nakon velike financijske krize, a zatim migrantske, u svom su stilu ugrabili upravo taj, naizgled jednostavan dio - narod je nositelj suvereniteta - i na njemu grade svoje političke programe. Budući da narod populizam doživljava u određenoj mjeri negativno, iako dolazi od latinske riječi koja znači narod, navedeni su se pokreti dosjetili pa su svoju politiku prekrstili u suverenističku.
U smislu povratka vlasti iz ruku odnarođenih elita narodu. Jedan od glavnih mehanizama u provedbi tog koncepta je izravna demokracija koja, tvrde suverenisti, vraća narodu njegovo pravo. Kako tog naroda ipak ima, a referendumi se ne mogu sazivati svaki čas (osim u Švicarskoj, ali to je druga priča), onda su populisti smislili koncept: e-demokracija, kako stoji u Manifestu koji je prije tjedan dana u Rimu predstavio PoKret 5 Zvjezdica (P5Z), a prihvatio ga je Živi zid. P5Z već ima razrađen sustav, internetsku platformu Rousseau koja svakom članu stranke omogućava da se izjasni o svakom političkom pitanju. Stvarno, čista demokracija. Vlast naroda. A onda se dogodi da se koalicijski partner P5Z, ksenofobna Liga, nađe u problemu: njezinu čelniku Matteu Salviniju prijeti sudski progon jer je prekršio zakone - talijanske - ne pustivši da se migranti iskrcaju s broda. I tužitelj pokrene postupak koji naiđe na barijeru zastupničkog imuniteta.
Spas je da P5Z ne glasa za ukidanje imuniteta. I gle čuda, glasanje preko platforme Rousseau potvrdi da stranačko članstvo nije za to da se Salviniju oduzme imunitet. Iako je P5Z u kampanji tvrdio da nitko neće biti zaštićen od sudskog progona. Osim njihovog koalicijskog partnera bez kojeg pada vlada, ide se na nove izbore, a na njima će Salvini biti pobjednik. I nije sigurno da će u koaliciju uzeti PoKret. Nema listića na kojima se glasalo, samo algoritam kojim upravlja tvrtka čovjeka koji je blizak vodstvu PoKreta.
U Hrvatskoj niti jedna od suverenističkih stranaka nema novca ni želje da gradi server. Izravna demokracija je kod nas jasna: ona podrazumijeva da se provodi ono što izravno dolazi od stranačkog čelništva ili čelnika samog. Hrvatski suverenisti navode da se protive “globalističkim idejama koje su vrlo često u suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima”. Problem je što je globalistička ideja i EU, NATO, UN, Svjetska zdravstvena organizacija, Fifa. Kako su oni protivni hrvatskim nacionalnim interesima, znaju samo suverenisti, ali to nam ne žele reći. Kao ni Živi zid niti Most. Znaju samo da ne žele da nam Bruxelles propisuje pravila igre, ali kad daje novac (prvo tim strankama, a onda i državi), tada je dobar. I može određivati pravila igre - iako bi oni radije da se ne igra po tako krutim pravila, da ima malo više “manevarskog prostora”. Za dogovor. Teško je prozrijeti gdje se tu vidi prijetnja hrvatskom suverenitetu osim što se bruxelleskim pravilima smanjuje prostor za korupciju. Možda je to problem?
Suverenisti bilo koje od navedenih skupina ne shvaćaju bit suvereniteta. Koji nije ograničen pa da se njegovim delegiranjem na neko tijelo smanjuje. Upravo obrnuto, najbolji dokaz suvereniteta je sposobnost države da ga delegira. Jer, ako ga nema, nema se što ni delegirati. Zato nema potrebe pozivati se na hrvatski suverenitet kao političku platformu jer suverenitet nije djeljiv. Pa da ga stranke razvlače. Ili da se zazivaju oni koji “Hrvatsku vide kao suverenu državu”. Hrvatska je suverena kakva god bila dioptrija bilo koga u Hrvatskoj, Europi i svijetu.