Današnja Europska unija nije onakva kakva je nekada bila, niti je idealna kakvom su je zamišljali narodi koji su živjeli u komunizmu i sanjali da se jednoga dana nađu u njoj i dijele s drugim državama vrijednosti poput demokracije, ljudskih prava, vladavine prava i svega što s time dolazi.
Danas su vrijednosti na kojima je izgrađena EU ugrožene i to priznaju i lideri Unije i država članica. Samo što oni koriste različite kriterije. Dok, primjerice, zapadni političari smatraju da su u Mađarskoj i Poljskoj ugrožene vrijednosti EU, poput načela vladavine prava, što podrazumijeva trodiobu vlasti, dakle i nemiješanje politike u pravosuđe, oni koji su na vlasti u Budimpešti i Varšavi drže da oni zapravo brane europske vrijednosti temeljene na kršćanstvu koje su, kažu oni, ugrožene zbog pogrešne migracijske politike.
Ponašanje nekih članica koje su ne tako davno ušle u EU, iako je od tada prošlo između 10 i 15 godina, vraća kritike prema procesu proširenja. Ponavljaju se poruke kako se tijekom pristupnog procesa nije dovoljno pazilo da reforme koje poduzimaju države kandidatkinje budu nepovratne. Danas kažu da bi države poput Poljske, Mađarske, Bugarske i Rumunjske teško mogle ući u EU sa stanjem vladavine prava kakvo imaju trenutačno.
No, ugrožavanje tih vrijednosti nije nešto za što se upire prstom samo prema novim članicama. Italija, čija vlast zadaje glavobolje Bruxellesu, pa i Austrija, koja sada predsjedava Unijom, a na vlasti u koaliciji ima stranku krajnje desnice, dokaz su da se unutar EU ne poštuju ona načela koja Unija traži od drugih, pogotovo ne od onih koji joj žele pristupiti.
Jedno od područja u kojima su države Europske unije doživjele negativne trendove je sloboda medija. Te slobode ugrožene su u mnogim državama članicama, a EU ne može ništa učiniti. Unija nije u stanju ni kritizirati svoje države članice u kojima su te slobode ugrožene. Smatralo se da su one uvjet postojanja slobode medija ispunile kada su ulazile u EU i sada Bruxelles to ne smije više dovoditi u pitanje, bez obzira na to kakvo je realno stanje.
Da stvar bude još gora, velik je porast slučajeva napada na novinare u samoj Uniji, pa i ubojstava, od kojih se neka dovode u vezu i s korištenjem fondova EU. Još jedno takvo ubojstvo novinara potreslo je Europsku uniju prošli vikend. U Bugarskoj je ubijena istraživačka novinarka Victorija Marinova koja je istraživala afere zloporabe fondova Europske unije u Bugarskoj. Ovo je treći slučaj ubojstva novinara u EU.
Prije toga je ubijena novinarka na Malti Daphne Caruana Galizia, potom slovački novinar i njegova djevojka, a sada je stradala ova bugarska novinarka. Iako nema potvrde da je ubojstvo bugarske novinarke povezano s njezinim radom, i ovaj slučaj pokazuje da sigurnost novinara ni u EU nije više tako zajamčena kao prije. Bugarska, premda je već dulje od deset godina članica EU, i dalje ima problema s korupcijom, zbog čega nad njom Komisija ima na snazi i mehanizme nadzora.
Ubojstva novinara u državama Europske unije predmet su interesa Europskog parlamenta, ali zasad nema inicijativa da i Europska komisija osnuje neku radnu skupinu koja bi istražila te slučajeve, pogotovo ako je očito da može postojati veza između tih ubojstava i organiziranog kriminala koji se ubacio i u korištenje velikih sredstava iz fondova EU.
Fondovi u državama članicama koriste se na osnovi programa koje je odobrila Europska komisija. Dakle, ako je moguće da se u Bugarskoj, primjerice, zlorabi oko 40 posto tih fondova, kako upozoravaju istraživački novinari, onda je tu očito i odgovornost EU. Pozivati se samo na revizije koje EU šalje u države članice, i na povjerenje u vlasti država članica, svakako nije dovoljno. Jer revizija obuhvaća samo mali dio projekata. Stvar će biti još gora ako se ostvare namjere da se upravljanje fondovima, pa i revizija i kontrole, još više prebaci na vlasti država članica. Naime, nije u svim članicama jednako razvijena ni svijest o sprečavanju korupcije i zloporabe, kao ni o neovisnosti sudstva.
Sve je više curenja informacija u medijima o istragama koje dokazuju manipulacije u korištenju fondova Unije i utjecaju organiziranog kriminala, povezanog s političkim strukturama. Česti izvori novinarima su frustrirani istražitelji i policajci koji dolaze do dokaza, ali se sve poslije ili zataška ili relativizira u sudskom procesu, a ponekad stradaju novinari. Pitanje medija tako služi kao velik pritisak i na politiku i na sudstvo za rješenje takvih slučajeva. Bez toga bi se sve vjerojatno zataškalo. Četiri ubojstva novinara na teritoriju EU u roku od godinu dana trebala bi biti zvono za uzbunu.