Pobačaj na zahtjev žene u Hrvatskoj se može izvršiti samo u zdravstvenim organizacijama udruženog rada koje imaju organiziranu jedinicu za ginekologiju i porodiljstvo te onima koje za to posebno ovlasti republički organ uprave nadležan za poslove zdravstva.
Piše to u aktualnom zakonu koji regulira pobačaj, a koji datira iz - 1978. godine.
Zdravstvenih organizacija udruženog rada nema već desetljećima, kao ni republike čiji bi organi trebali donositi odluke, no zakon je ostao isti.
Razlog zbog kojeg je zakon više od 40 godina nepromijenjen jednostavan je: ni jedna vlast, bez obzira na stranačke boje, nije željela dirnuti u pitanje osjetljivo poput pobačaja. Jedno je to od onih svjetonazorskih pitanja koje duboko dijeli društvo, a svako zakonsko rješenje izaziva bunt - ili je prekonzervativno ili je preliberalno, ovisno o tome tko donosi sud.
Prije tri godine činilo se da bi Hrvatska konačno mogla dobiti moderan zakon, moderan barem u smislu da se iz njega izbaci udruženi rad. Tada je, naime, Ustavni sud - 26 godina od podnošenja - donio odluku o zahtjevu pro choice udruge da se pravo na prekid trudnoće proglasi neustavnim. Odbacio je zahtjev i, navevši da je zabrana pobačaja nedopustiva, naložio Saboru da u roku od dvije godine donese novi zakon.
Rok (bez sankcija za neispunjavanje) istekao je prije godinu dana, a od zakona - ništa. U početku se činilo da će premijeru dobro doći nalog Ustavnog suda kao pokriće za donošenje ovog nepopularnog zakona, osnovane su neke radne skupine, najavljivao se prvi nacrt.
No, bez ikakvih rezultata. Najave mogućih rješenja, koje su nagovještavale da će se dostupnost pobačaja - ionako loša zbog visokih cijena koje ne pokriva HZZO te masovnog priziva savjesti ginekologa - dodatno otežati (obavezna savjetovanja prije pobačaja, obavezna pratnja roditelja za djevojke u dobi između 16 i 18 godina itd.) naišle su na žestoke reakcije liberalne javnosti, ali i negodovanje konzervativaca koji su, osobito nakon usvajanja Istanbulske konvencije, očekivali žešće intervencije.
A pred vratima su bili europski izbori, pa predsjednički, a sad unutarstranački i parlamentarni. Pa je Plenković pragmatično odlučio stati u dugi red onih koji su ovaj problem zaobišli. Nauštrb žena, naravno