Glavni problem svih domaćih realizacija stranih televizijskih franšiza s takozvanim zvijezdama jest to što u nas zvijezda baš i nema. Naime, zvijezda bi trebala biti naširoko javno poznata osoba, koja na temelju svojega zvjezdanog statusa živi mnogo raskošniji život negoli prosječan čovjek. U stvarnosti, naše zvijezde često zatekne prazan frižider ili im isključe struju, pa im je pojava na malim ekranima, u jednom takvom natjecanju, zapravo posao desetljeća.
Tako i ples za zvijezdama, kao i mnogošto drugo domaće sa zvijezdama, predstavlja parove u kojima su oba člana - i profesionalni plesač i zvijezda - jednako nepoznati, a takvi će i ostati.
Serijal je osam godina okupirao male ekrane pod paskom Hrvatske televizije, a od ove sezone preuzela ga je, eto, komercijalna TV postaja. Nov voditeljski par, Mia Kovačić i Janko Popović Volarić, nisu antipatični, ali nikakav im trud neće pomoći da dosegnu mirnoću i pasivan šarm Duška Ćurlića te toplinu i finu znatiželju Barbare Kolar.
Bilo kako bilo, ovaj voditeljski par vjerojatno će privući više mlađe publike, kojoj Ćurlić i Kolar izgledaju kao dosadni roditelji.
Kad je posrijedi žiri, Hrvatska je, znamo, malena zemlja, pa ne čudi što su iz HTV-ova preuzeli umirovljenog plesača klasičnog baleta Dinka Bogdanića, čuvenog po svojim sukobima s plesačicama i plesačima tijekom domaće profesionalne karijere. Inozemna bijaše solidna, kad je posrijedi klasični balet, te je Bogdanić bio solist i po najboljim evropskim teatrima.
Na malom ekranu posve je miran, pa se čini manje opasnim po plesački integritet natjecatelja nego što doista jest. Uz njega je i plesačica klasičnog baleta Almira Osmanović, zapravo njegova dugogodišnja kolegica. Francuz Nicolas Quesnoit ima, pak, najimpresivniju međunarodnu karijeru, probio se bio među najbolje plesače latinoameričkih plesova na svijetu. Među najbolje domaće plesačice takvog tipa uvrstila se, pak, Tamara Despot.
Rekao bih, žiri je zvjezdaniji od zvijezda koje ocjenjuju, osim nekih, i tako, što nam preostaje negoli ne misliti, negoli gledati natjecatelje kako se trude produljiti sami sebi život pred širokim auditorijem. “Život” u serijalu na ispadanje i život doslovno. Naime, tko pleše, ne umire. Nije bez vraga to što su plesači najdugovječniji ne samo umjetnici nego ljudi općenito. Ne morate se profesionalno, pa niti amaterski baviti plesom - dovoljno je da plešete po kući i život će vam biti drugačiji i bolji.
Među plešućim zvijezdama najviše me, kao i uvijek, razveselila Nives Celzijus, čiji su neodoljiv šarm i autoironija u svakom pogledu senzacionalni. Bez nje, čini se, više nema ni jednoga ovakvog televizijskog natjecanja, pa nisam daleko od pomisli da je zaslužila vlastiti šou. Mogla bi i razgovarati, i pjevati, i plesati, i kamuflirati se. I tko joj, uostalom, ne bi rado došao u goste, bez obzira na to je li takozvana zvijezda ili takozvani običan čovjek.