Revolucija je moguća, pokazali su nam ovih dana američki znanstvenici. Ona je tu, oko nas, svjedočimo joj svakodnevno. Svaki put kad odete svojoj liječnici, čitate ili gledate Harryja Pottera i Sluškinjinu priču, potvrđujete to i sami. Stvar je u zraku, nije svima još jasna i opipljiva, treba još vremena da se naviknemo i prihvatimo.
Stiže iz Amerike: 86 posto tamošnjih žitelja smatra da su žene i muškarci jednako inteligentni. Da, 86 posto. Prema istraživanju napravljenom 1946. godine, tako je mislilo jedva 35 posto Amerikanaca i Amerikanki. Otprilike u to vrijeme, tih optimističnih godina nakon Drugog svjetskog rata, rođena je moja mama. Rasla je i borila se za sebe na rubu svijeta u kojem su i oni najrazvijeniji smatrali da su žene manje sposobna ljudska bića.
Pola stoljeća kasnije, bilo je očito da se stvar miče. Iduće istraživanje je iz 1995. Tih godina, kad sam diplomirala i učila se novinarstvu, 43 posto Amerikanaca smatralo je da su žene jednako inteligentne kao muškarci. Niti svaki drugi. I onda novo istraživanje u manje od 25 godina pokaže da ih sad 86 posto vjeruje da su žene i muškarci jednako inteligentni.
Tras, bum! Riječ je o dramatičnom preokretu. O revoluciji u glavama. To je masivna društvena promjena, ističe Alice Eagly, profesorica socijalne psihologije Sveučilišta Northwestern u Illinoisu, koja je vodila studiju, objavljenu u uglednom časopisu Američkog psihološkog društva. Da su žene gluplje od muškaraca, danas misli samo 5 posto ljudi u Trumpovoj državi, više ih je (9 posto) koji smatraju da su žene te koje su inteligentnije.
Mama Nada je dobro, bistra je i aktivna, snalazi se podjednako dobro s WhatsAppom i eVisitorom. Uvijek je bila inteligentna, ali sad ima šansu živjeti u svijetu koji joj to priznaje. Ako se preseli u Ameriku.
Još malo strpljenja, možda prije nego što Nada dočeka praunuke, živjet ćemo u svijetu u kojem će biti opće prihvaćeno da žene mogu biti jednako glupe i jednako pametne, ukratko jednako sposobne kao muškarci. Ako to nije čudo nad čudima, ako to nije revolucija, onda ni čuda ni revolucije ne postoje.
Kako su se mijenjale uloge žena i muškaraca od sredine 20. stoljeća, tako su se mijenjali i stavovi o njihovim osobinama i sposobnostima, objašnjava Alice Eagly. U radu objavljenom u časopisu American Psychologist analizirali su 16 sveameričkih anketa napravljenih na više od 30.000 ispitanika od 1946. do 2018. godine. Koncentirali su se na stavove ispitanika o suosjećanju i osjetljivosti pripadnika dva spola, o njihovoj ambiciji i agresivnosti, te o inteligenciji i kreativnosti.
Pokazalo se da su Amerikanci kroz godine mijenjali stav, ali su i dalje skloni predrasudama i stereotipima. Broj onih koji smatraju da su žene empatičnije i imaju bolje socijalne vještine porastao je s 50 posto na skoro 75 posto, dok se postotak onih koji vjeruju da su muškarci ambiciozniji i agresivniji nije promijenio u ovih 70 godina. Iako se udio visokoobrazovanih žena u američkoj radnoj snazi ove godine izjednačio s muškarcima, većina i dalje misli da su muškarci ambiciozniji i prodorniji.
A žene idu na faks da bi se bolje udale. Da, kao što muškarci gledaju nogomet da bi ostali u kondiciji. Ništa nije previše glupo da biste u to vjerovali, pogotovo ako okolina potvrđuje taj vaš stav.
Da većina i dalje misli da su žene općenito manje sposobne, to vidite golim okom, u Americi i kod nas. Žene danas rade sve poslove kao i muškarci, jedino ne mogu biti dobrovoljne davateljice sperme. I u Americi i kod nas žena je danas više među onima koji diplomiraju i doktoriraju. Ali što je položaj važniji i bolje plaćen, sve je manje bitna inteligencija i obrazovanje, nego to proizvodite li spermu. I tako će ostati dokle god na ambiciozne frajere gledamo pozitivno, a na ambiciozne žene kao na zle, sebične kučke.