.jpg)
Mogli su u Vladi, u tjednu koji privodimo kraju, doslovno birati kojom će temom zauzeti javni prostor. Mogli su, recimo, naširoko prepričavati sve te sastanke iz Kine i tumačiti što bi to sve moglo dobroga donijeti Hrvatskoj. Na dnevnom redu upravo je i proračun za dogodine, pa se i u tom smjeru mogla razvijati velika javna rasprava, u smislu: što je sve Vlada pripremila da se poboljša ovo ili ono u državi. Nešto se, vjerojatno ipak lažnog optimizma moglo nadograđivati i na prognozi EU da će Hrvatskoj BDP rasti brže od očekivanja. Uostalom, ovo je tjedan kad je najveća Vladina operacija, ona oko Agrokora, simbolično okončana izručenjem i pritvaranjem Ivice Todorića. Petrokemija, Uljanik, mirovine, sve su to i dalje otvorena pitanja, pa tako i prirodni prostori za veće javno izlaganje premijera i njemu najlojalnijih ministara.
Ipak, bez obzira na sve te velike mogućnosti zaokupljanja ili skretanja pozornosti, jednoj drugoj stvari, i to izrazito napadno, premijer i njegovi ljudi pridali su posljednjih dana najveći značaj, bitno veći i od Kine, i od EU, i od Petrokemije, i od Todorića, i od Uljanika…
Taj ekstremne pažnje vrijedan celebrity bila je predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović, za čiju je poziciju i budućnost vrh HDZ-a, čini se, sve više zainteresiran. Čak su se tri istaknuta dužnosnika iz Plenkovićeva establišmenta, uključujući njega samoga, angažirali dan za danom u oštroj javnoj polemici s predsjednicom iz vlastitih redova. Prvo ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović Burić, zatim predsjednik Sabora Gordan Jandroković, za kojega se i inače vjeruje da je službeni HDZ-ov glasnik loših vijesti, i na kraju predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković.
Svi su imali isti zadatak: prikazati predsjednicu kao nevjerodostojnu političarku, ovaj put na primjeru konferencije o migrantima, ali sam sadržaj nije bio presudan. Ključno je bilo s tri najviše adrese u državi poslati poruku da se predsjednica opet oko nečega predomislila. Angažman vrha HDZ-a ni tu nije stao: sve je okončano još raspuštenijim Facebook statusom HDZ-a o tome kako se desničarenje predsjednici obilo o glavu. U postu na svojoj službenoj Facebook stranici HDZ se, doduše anonimno, doslovno ruga predsjednici, što je dosad nezabilježen slučaj u internim HDZ-ovim obračunima, a predsjednicu ipak ne možemo promatrati izvan konteksta HDZ-ovih preslagivanja i nadjačavanja.
Dakle, predsjednica je pored svih izazova ovog tjedna obilježena i tretirana kao Vladin apsolutni prioritet, a Pantovčak time i službeno označen kao zadnji preostali izvor stvarne opozicije za Plenkovića i njegov tim.
Premijer je prvo dan prije bio poslao Jandrokovića da prozove nekog neodređenog na Pantovčaku tko usmjerava predsjednicu u potenciranje ideoloških sukoba s Vladom, a zatim je sutradan i sam najavio kako će se sasvim posvetiti tome da suzbije bilo kako usmjeravanje HDZ-a prema ekstremima, za što, očito, vrh HDZ-a krivi dio osoblja iz predsjedničine najveće blizine, kao i nju samu.
Iako premijerove poruke i dalje zvuče donekle uključivo prema predsjednici (u smislu: riješite se tih pokvarenjaka pa ćemo surađivati), pitanje je koliko je uopće Plenkovićevu HDZ-u preostalo strpljenja prema predsjednici. Bilo bi, dakako, naivno vjerovati da predsjednica u potpunosti ovisi o krivim šaptačima, a da je ona nešto sasvim drugo i da se nju može nabrzinu premodelirati prema onome što bi Plenkovićevu HDZ-u više odgovaralo. To nije realno.
Prije će biti da je između predsjednice i vrha HDZ-a sad već ozbiljno “puklo” i da je šteta u najvećem dijelu nepopravljiva.
Predsjedničina nervoza, koju zasad i dalje neuspješno pokušava prikriti, potvrđuje da joj se prostor djelovanja ususret eventualnom reizboru značajno sužava, i to najviše zbog angažmana Plenkovićeva kruga. Ako se prije još i moglo vjerovati pretpostavkama da vrh HDZ-a samo želi istjerati neke određene ljude s Pantovčaka kako bi predsjednicu pridobio za “svoju stvar”, sad je već očitije da s Pantovčaka nastoje, što je moguće više neizravnim angažmanom, istjerati samu predsjednicu.
Kolindin tjesnac, kako bismo mogli nazvati nezahvalno usku trasu kojom se u ovim okolnostima predsjednica uopće može politički kretati, taj put vodi prema nekoj vrsti provalije. Predsjedničin prostor djelovanja već je danas kritično ograničen imperativom izbjegavanja veće konfrontacije s Vladom, predsjednica je, naime, samo ovog tjedna morala primiti najmanje četiri velika udarca, a da sama ne može uzvratiti jednakim intenzitetom. To suzdržavanje u odnosu na Plenkovića s druge strane kao rezultat ima razočaranje militantnijeg dijela njezine biračke baze, onog koji predsjednicu tretira kao neku vrstu kviska u vječitom ratu za prevlast na desnici. Ne samo zbog Plenkovića, predsjednica svađe mora izbjegavati i zato što joj naprosto ne pristaju: ankete gotovo uvijek zabilježe pad rejtinga nakon nekog sukoba u koji se aktivno uključila. Također, predsjedničine općenite upute kako se valja baviti ključnim stvarima za budućnost Hrvatske, s obzirom na njezine rezultate i općenito trendove u Hrvatskoj, zvuče sve manje uvjerljivo, pa ni to nije prostor na kojem se može graditi kampanja. Na koncu, i teren populizma trampovskog tipa, s malo političke korektnosti i puno provokacije, također je već zauzet: tu se guraju Bandić i Živi zid, pa za predsjednicu ni tu, realno, više nema mjesta.
Plenković je dobro osjetio taj momentum, ako ne i vrlo aktivno pridonio da do njega dođe. Čini se da sa svojim suradnicima sad samo nastoji dovršiti posao: učiniti predsjednicu što nervoznijom i potencirati što veći broj njezinih povlačenja, predomišljanja i uzmicanja, što pridonosi slici o njezinoj slaboj vjerodostojnosti. Ali ne samo to: cilj je, sasvim sigurno, što više izmaknuti predsjednici ispod nogu jedino potencijalno veliko čvrsto uporište za drugi mandat, a to je biračko tijelo HDZ-a.
Logično je sad zapitati se: a zašto bi, pobogu, Plenkoviću bilo u interesu izgubiti Pantovčak, jer ipak pretpostavljamo da HDZ neće isticati kandidata protiv sadašnje predsjednice, nego joj samo odmoći u reizboru. Pa zato što Plenkovićev HDZ niti nema Pantovčak! Podnošljivije mu je nemati ga s predsjednikom koji je iz izvanstranačke opozicije nego da mu Pantovčak bude i ostane aktivna, tinjajuća institucionalna poluga, to jest potpora unutarstranačkom otporu.
Predsjednica je, kako vidimo, preskočila jesen i čeka povoljniji trenutak za objavu svojeg političkog plana. Htjela se pokriti gusto tkanim političkim poplunom i nekako preživjeti zimu da je nitko ništa ne pita. No, Plenković joj ne želi priuštiti zimski san. Predsjednica se nadala da će barem proljeće, kad već nije jesen, donijeti veće neprilike Plenkovićevoj Vladi koje bi onda ona mogla kapitalizirati. No, što ako Plenković, a to je sada prilično vjerojatno, uspješno pregrmi i europske izbore? Čini se da će u predsjedničinu slučaju tada već biti kasno za onu: ili se pokloni ili se ukloni.
Ovo drugo moglo bi ostati jedina opcija.