Međunarodni instrument Vijeća Europe, poznatiji kao Istanbulska konvencija, ne sadrži rodnu ideologiju, već ljudska prava žena na život bez rodno uvjetovanog nasilja - što je općeprihvaćena terminologiju UN-a i VE. To je prihvatilo i 46 država članica VE i EU svojim potpisom na Konvenciju koje u njoj nisu vidjele rodnu ideologiju, a njih 29 sada i ratifikacijom te primjenom. Ona pak započinje odgovorima na opsežan upitnik kojim se utvrđuje stanje zakona i prakse, a ne promjenama zakona, kako to RH imputiraju zagovornici straha od rodne ideolgije.
Sve ovo zorno dokazuje da u Konvenciji rodne ideologije nema te da oni koji tvrde suprotno u Hrvatskoj provode kampanju protiv ljudskih prava žena.
Koliko mi je poznato, Republika Hrvatska planira prilikom polaganja isprave o ratifikaciji priopćiti interpretativnu izjavu sljedećeg sadržaja: “Republika Hrvatska smatra da je cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja te sprečavanje, progon i eliminacija nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka.
Republika Hrvatska smatra da je Konvencija u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske, posebno s odredbama o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te će Konvenciju primjenjivati uzimajući u obzir navedene odredbe, načela i vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.”
Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja uređuje mogućnost stavljanja rezervi u članku 78 tako da se one mogu staviti samo na određene članke Konvencije (čl. 30 st. 2 o naknadi štete, čl. 44 nadležnost, čl. 55 nastavak postupka, čl. 58 zastara, i 59 boravišni status).
Ova Konvencija, kao ni Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora, ne spominje interpretativne izjave, iako se one u praksi često priopćuju u odnosu na razne međunarodne ugovore, a pet država je dalo interpretativne izjave prilikom ratifikacije Konvencije (Litva, Latvija, Poljska, Španjolska i Estonija). Osobno imam iskustva s rezervama i interpretativnim izjavama uloženima na UN CEDAW Konvenciju. Velik broj država je uložio niz rezervi i deklaracija: neke u skladu s Konvencijom, a neke protivne smislu i svrsi Konvencije.
Hipotetski se može postaviti pitanje: je li neka široka interpretativna izjava ustvari prikrivena rezerva koja je nedopustiva, a to je ostavljeno procjeni i eventualnoj reakciji drugih država stranaka, kao što je bio slučaj u pogledu interpretativne izjave koju je dala Poljska, a na koju su reagirale neke druge države stranke Istanbulske konvencije.
Ekspertno tijelo, UN-ova Komisija za međunarodno pravo, izdala je svoju Preporuku po pitanju učinaka rezervi i deklaracija 2011. Ocijenili su da države mogu i često daju interpretativne izjave, uključujući i u slučajevima kad su rezerve u odnosu na konvenciju ili posebne njezine odredbe zabranjene.
Komisija za međunarodno pravo definirala je interpretativne deklaracije u Preporuci 1.2 na sljedeći način: “Interpretativna deklaracija znači jednostranu izjavu, kako god formuliranu ili nazvanu, izdanu od strane države ili međunarodne organizacije, kojom ta država ili organizacija teži specificirati ili pojasniti značenje ili obuhvat konvencije ili nekih njezinih odredbi.”
U svom komentaru o definiciji Komisija za međunarodno pravo navodi: “Takve deklaracije ipak ne teže promijeniti ili isključiti pravne učinke određenih odredbi ugovora (ili ugovora u cijelosti s obzirom na njegove aspekte) i stoga ne predstavljaju rezerve, nego interpretativne deklaracije. Ako je njezina namjera da se samo pojasni značenje i područje primjene određnog ugovora ili njegovih odredbi, onda je to interpretativna deklaracija.
Po mom sudu, predložena interpretativna izjava Vlade RH ne mijenja značenje Konvencije, već pojašnjava njezinu točnu interpretaciju, jer Konvencija doista ne zahtijeva uvođenje rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav, kao ni obvezu promjene ustavne definicije braka.
Naime, članak 14 Konvencije o obrazovanju navodi: 1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.
2. Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.
Također, u Konvenciji se nigdje ne navodi ni definicija braka te se tu radi o pojašnjenju korisnom za sve one koji nose transparente “roditelj 1 i 2”. Navod da “Republika Hrvatska smatra da je Konvencija u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske, posebno s odredbama o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te će Konvenciju primjenjivati uzimajući u obzir navedene odredbe, načela i vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske” također je pojašnjavajuće prirode.
Stoga smatram da je ova Interpretativna izjava opravdana i korisna te se nadam se da će otkloniti sve dvojbe onih koji se zauzimaju za unapređenje zaštite žena od nasilja i sprečavanje obiteljskog nasilja, a imali su neke sumnje vezane uz uvođenje tzv. rodne ideologije u ovu Konvenciju.
*autorica je posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama