Počast koju je Kolinda Grabar-Kitarović, u tišini i bez medijske pompe, odala žrtvama u Ahmićima i Križančevu Selu dočekana je s odobravanjem i u Hrvatskoj i u BiH. Žrtve su žrtve, nema tu nacionalnih, vjerskih ili bilo kakvih drugih predznaka i poruka koju je predsjednica uputila s mjesta stradanja Bošnjaka jasnija je od bilo koje druge. Moramo učiniti sve da nijedna majka više nikad ne oplakuje dijete ili supruga izgubljenog u ratu na ovim prostorima, poručila je predsjednica.
Da će se “nešto dogoditi” bilo je jasno kad je prije predsjedničina puta u BiH otvoren prostor za promjenu plana putovanja. Bošnjačkoj strani izražena je želja da Grabar-Kitarović, bez kamera, ode u Ahmiće kako bi se poklonila ubijenima u bezumnom sukobu Bošnjaka i Hrvata u vrtlogu rata devedesetih, gdje je među žrtvama bilo i mnogo djece. I godinama poslije tih tragičnih događaja, koji su počeli surovom agresijom Slobodana Miloševića, na ovim prostorima rane nisu zaliječene. Žrtvama u Ahmićima poklonio se i bivši predsjednik Ivo Josipović, sada Kolinda Grabar-Kitarović, i dobro je da su to učinili oboje.
Današnji političari, kao ni narodi na ovim prostorima, nemaju odgovornost za ono što se događalo, ali svi imaju odgovornost prema vremenu u kojem živimo i koje nas čeka. Samo iskren odnos prema prošlosti daje garanciju za mirnu budućnost. A tu nema mjesta ni “našim” i “vašim” žrtvama, nego samo za pijetet prema svim nesretnim žrtvama rata. Uz osudu svih zločina i onih koji su ih počinili, bili “naši” ili “vaši”. Uz riječi koje se najčešće čuju na komemoracijama žrtava sada već davnog rata koji je završio 1945. Ne ponovilo se nikada.