Neven Sesardić, poznat po predavanjima na kojima je govorio kako su crnci genetski manje inteligentni od bijelaca, prosuo je u svom gnjevu na moj komentar širokobrijeških događaja iz Drugoga svjetskog rata nove “bisere”.
Nezadovoljan je mojom tvrdnjom da su fratri sa Širokog Brijega podupirali ustaše te u operacijama za oslobođenje (da, oslobođenje!) mostarskog kraja oružjem pomagali Nijemce i ustaše. Rekoh, kolaboracijom i vojnim angažmanom preuzeli su rizik stradanja i izgubili. Iz današnje perspektive trebamo žaliti za svakim izgubljenim životom, ali i znati tko je bio na pravoj strani, a tko ne, tko je zaista heroj i mučenik, a tko nesretnik koji je izabrao pogrešnu stranu i izgubio najvrednije: život.
Žalosno, danas, barem na medijskoj sceni dominira paraznanost koja slijedi političke trendove i sluganstvo Hitleru i Mussoliniju i sudjelovanje u ustaškom zločinačkom pothvatu smatra domoljubljem i herojstvom. One koji su Hrvatsku stavili na stranu pobjednika, suprotno Ustavu, smatraju zločincima, izdajnicima i nehrvatima.
Kaže Sesardić, nisam dao nikakav dokaz za svrstavanje širokobrijeških fratara na okupatorsku stranu i njihov vojni angažman. Da, nisam iznio studiju, nego sud u kratkoj izjavi. Ali, dokaza je jako puno za tu tezu. I to ne samo iz “partizanskih” izvora, već i iz izjava svjedoka te stručne i znanstvene literature, kao i domaćih i stranih izvora koje revizori naše povijesti prešućuju. Tako i Sesardić.
Potrudite se, Sesardiću, ima dobrih studija i arhivske građe, recimo studija dr. Anića, ali i mnoge druge. Dostupni su i dokumenti iz arhiva u Hrvatskoj, ali i BiH (Sarajevo). Oni jasno potvrđuju da su u vojnim operacijama na strani ustaša i Nijemaca sudjelovali i širokobriješki fratri, da su se snažno i uporno borili, da je na zvoniku bilo mitraljesko gnijezdo, a oko samostana minsko polje. I to, da su zvonik i samostan gađali saveznički avioni pod komandom RAF-a jer drukčije nije bilo moguće svladati otpor.
U svom revizorskom gnjevu Sesardić mi kao pravniku prigovara da kršim presumpciju nevinosti pokazujući svoju neukost na pravnom području. Naime, presumpcija nevinosti institucija je kaznenog procesnog prava koja se primjenjuje u sudskim postupcima, a ne metoda povijesnih istraživanja i zaključivanja. Dakako, i sud i pravni znanstvenici moraju utvrđivati istinu, ali metodologija je različita. Taj argument presumpcije nevinosti često zloupotrebljavaju desničarski, revizionistički nastrojeni autori.
Po njima bi i Hitler, Mussolini, Milošević i, svakako, Pavelić bili nevini. Za desničare, povijest Drugoga svjetskog rata je povijest partizanskih zločina nad nevinim žrtvama, domoljubima i junacima. Nema danas stradalog ustaše koji desni, vrlo glasni mediji ne proglašavaju nevinom žrtvom partizanskog zločina i mučenikom. E, neće biti!
Pa, hajde da vidimo tko je domoljub, junak i mučenik u ratnim operacijama za oslobođenje mostarskog kraja. U bitki za oslobođenje mostarskog kraja njemačka vojska i ustaše potpomognute i fratrima sa Širokog Brijega ubili su 515 partizana, a još ih je 336 nestalo, vjerojatno također ubijeno. Ranjeno je više od 1600 partizana. Bili su to mladi ljudi, najvećim brojem Hrvati, ali i katolici iz 26. dalmatinske divizije te drugi borci. Dobrim su dijelom stradali u borbama, često i prsa o prsa, kod najutvrđenije točke obrane, samostana. 36 junaka i domoljuba je poginulo neposredno u borbama za samostan.
Dr. Anić ih se sjeća i valja ih spomenuti: Jure Novak iz Hvara, Ante Matas iz Supetra, Šime Šimunović iz Ošljega, Dane Iljadica iz Šibenika, Josip Radoš iz Rupa, Ivan Kanić iz Konjevrata, Vinko Karmolić iz Bola, Milan Bilić iz Studenaca, Josip Piaserati iz Sali, Niko Šegarić iz Prekoga, Ivan Sani iz Pupnata, Ivo Beatović iz Stona, Stjepan Stojanović iz Gradca, Jozo Radošević iz Dugopolja, Mile Orlović iz Stankovaca, Ivan Duka iz Trogira, Josip Meštrović s Velog Drvenika, Mate Vitasović iz Drvenika, Lovre Bonačić iz Milne, Joze Vuleta iz Otoka, Joze Aržak iz Muća, te Andrija Belić iz Opuzena. Trojica su iz ostatka Hrvatske: Mate Cigravski iz Donjeg Miholjca, Petar Kelčec iz Zagreba, Adam Vujaković iz Kostajnice; dvojica su Hercegovci: Ivan Lučić s Golubinca i Nedjeljko Raič iz Hutova; Ahmed Tatarević je Bosanac iz Sanskog Mosta; Josip Peharanić Vojvođanin iz Rume.
Čak trojica Slovenci: Alojz Berhauz iz Rogaške Slatine, Franjo Zunter iz Celja te Marion Pergar iz Ajdovščine. Tu su i tri Talijana: Lido Tempesti, Giovanni Selegmi iz Venecije i Remigio Barazzo iz Udina; te Poljak Sigmund Dunajski. U borbama za oslobođenje Mostara 1945. poginula su još desetorica boraca, mahom Dalmatinca: Mate Mendeš iz Drašnica, Vjeko Kostanić iz Drvenika, Stanko Tolj iz Vrgorca, Ivan Dodig iz Dusine, Ante Turčić iz Primoštena, Franjo Papić iz Senja, Marko Tomazini (Tomašić) iz Smokvice, Jure Viličić iz Vrbovske, Ivan Podrug iz Sinja, te Jakov Grmaja iz Gline. To su junaci, domoljubi i mučenici!
Osim Sesardića, na moju izjavu o Širokom Brijegu skočili su brojni desni portali, posebice iz Hercegovine, neizbježno dnevno.hr, razni desničari. Povijesni revizionizam i ustašofilija im je zajednički nazivnik i odgovor Sesardiću odgovor je svima njima. Samo, molim današnje fratre sa Širokog Brijega da za imenovane junake održe misu i da ulože svoj nesumnjivi društveni utjecaj da se iz mnogih mjesta u njihovoj blizini uklone spomenici i nazivi ulica posvećeni ratnim zločincima Juri Francetiću, Mili Budaku i drugim “junacima” zločinačkog ustaškog pokreta.
Jedini koji zaslužuje neko slovo jest nekadašnji apologet Tita i partizana Slaven Letica, kasniji savjetnik antifašista i partizana, predsjednika Tuđmana, koji se srozao do suradnika portala Kamenjar. Na Kamenjaru je zavapio da mi se zbog stava o Širokom Brijegu treba oduzeti profesura i status znanstvenika. Baš onako demokratski, prema pravu na slobodu izražavanja. Njemu, a i svim ustašofilskim revizionistima šaljem pozdrav. Ne onaj stari hrvatski sramotni ZDS, ne, ni onaj časni partizanski, SFSN. Šaljem im svima novi hrvatski pozdrav SLLM: Slaven Letica laje na Mjesec. Ono prvo SL po potrebi se može zamijeniti bilo kojim revizionističkim imenom, recimo sa NS (Neven Sesardić). Zašto takav pozdrav? Zato što koliko god se upirali da od ustaša i njihovih kooperanata naprave pravednike, domoljube i mučenike, a od partizana zločince, u tome nikada neće uspjeti.