Mađarski premijer Viktor Orbán, ali i premijeri Višegradske skupine bojkotirali su prošlotjedni izvanredni sastanak Vijeća Europe, sazvan zbog donošenja mjera za kontrolu ulaska izbjeglica i migranata.
Zanimljivo je da je Orbán mogao sebi dozvoliti ovakvo ponašanje. Ovaj već godinama “enfant terrible” EU ima u tome čvrstu podršku drugih članova Višegradske skupine V4 - Slovačke, Češke i Poljske, koje također ne žele sudjelovati u razgovorima oko imigracije. Oni su još ranije odbili primiti izbjeglice koji bi im po sistemu kvote bili dodijeljeni. Njihova je odluka konačna, bez obzira na pritiske, kažu. Nije samo u pitanju zajednička borba za očuvanje nacionalne i europske kulture i identiteta, nego i činjenica da zemlje V4 ekonomski dobro stoje, objasnio je Orbán svoj postupak.
Ni druge istočnoeuropske zemlje nisu daleko od njegova načina razmišljanja, dapače bi se moglo reći da im njegova autoritarnost, populizam i drskost prema ukorima iz EU postaje sve više uzor. On ne samo da još uvijek nije snosio posljedice od EU, nego je kod kuće nagrađen pobjedom na izborima. Uz to je Mađarska učinila i korak dalje u borbi protiv ulaska izbjeglica, izglasan je zakon koji kriminalizira pomoć. Tako je na pitanje što misli o namjeri Vijeća Europe da ovaj zakon dovede u pitanje, Orbán poručio: “Neka probaju! Narod je to želio i za to glasao”.
Orbánu ide u prilog činjenica da su i zapadne članice EU u samo dvije godine radikalno promijenile odnos prema izbjeglicama i migrantima. Sjetimo se da je on bio jedan od prvih koji je postavio žilet-žicu duž granice sa Srbijom. To je najprije izazvalo zgražanje i osudu ostatka Europe, no nije prošlo dugo pa su i ostale zemlje ili podigle ograde, ili uvele drastične mjere kontrole na granicama. Ali, mjere su neujednačene i provode se još uvijek na nivou pojedinih zemalja jer je problem nejedinstvena politika EU. U međuvremenu se, također zbog straha od izbjeglica, promijenio i politički pejzaž u Europi s primjetnom tendencijom jačanja desnice koja je, na primjer u Austriji i Italiji, došla na vlast i podržava Orbána. Moglo bi se reći da se u tom smislu cijela EU - orbanizirala.
No, nije drugačiji samo politički pejzaž, promijenila se i opća atmosfera. Najnovije istraživanje javnog mnijenja Eurobarometra pokazuje da su europski građani najviše zabrinuti upravo zbog izbjeglica; ekonomska situacija je na trećem, a nezaposlenost na petom mjestu.
Paradoks je sadašnje situacije da se kriza javila kad je priljev izbjeglica jedva usporediv s ranijim. Prošle godine u EU je ušlo svega par desetaka tisuća ljudi - za razliku od 2015. kad ih je ušlo preko milijun. Jedno je sigurno, da je upravo brzina promjena odnosa prema izbjeglicama mjerilo uspjeha desnih populista koji sada ubiru plodove frustracija i straha da bi se situacija mogla ponoviti.
Budući da je Orbán jedan od onih političara koji je toliko samouvjeren da bez zadrške govori o svojim budućim planovima, u nedavnom intervjuu za mađarski radio govorio je o zaštiti granica baš kao da mu zemlja nije, ili više nije, dio većeg kolektiva. Rekao je kako je Mađarska, budući da su izbjeglice proglašeni problemom nacionalne sigurnosti, poduzela sve mjere da obrani svoje granice. Upotrijebio je i zanimljivu metaforu. Neki vjeruju da su granice loše, rekao je, dok drugi kažu da je granica poput ljuske jajeta. Jaje bez ljuske bit će ispečeno i pojedeno. Sasvim je sigurno da će Orbán ustrajati na svojoj politici zatvaranja u “ljusku” i da Mađarska neće biti “pojedena”.
Ali i kad govori o mjerama koje bi EU trebala poduzeti, jednako je izravan kao što je bio kad se radilo o postavljanju žilet-žice. Rješenje su kampovi na jugu Europe, u Makedoniji ili Albaniji ili - još bolje - u sjevernoj Africi. Tamo bi se izbjeglice razdvojili od migranata - “što se dalje od Mađarske štite granice, to je Mađarska sigurnija”, rekao je. Nada se da bi ga u tome mogle podržati Danska i Švedska, zemlje u kojima se na jesen održavaju izbori, a desne antiimigrantske partije su u usponu.
Sve je ovo rekao uoči upravo održanog sastanka Europskog vijeća (zajedno sa V4) u Bruxellesu s temom dogovora o mjerama. Njegove su riječi dokaz koliko je teško uskladiti stavove između liberalne i neliberalne Europe i prevladati podjelu EU na dva bloka u ovom očito ključnom pitanju. A na jesen bi se mogla stvoriti atmosfera još više u prilog orbanizaciji EU.
Ipak, svi oni koji podržavaju postroženje mjera ulaska izbjeglica trebali bi biti svjesni što bi takve mjere mogle značiti i za građane Unije - nužno ograničenje slobode kretanja. Zlatno doba prolaska iz jedne zemlje u drugu skoro bez ikakve kontrole u praksi sve više postaje prošlost. Po svemu sudeći, sve nas na granicama čekaju dugi redovi i provjere, gubljenje vremena i strpljenja. Ustvari, korak natrag od Schengena.