Cijepljenje je jedan od najvećih uspjeha javnog zdravstva našeg vremena. Njime je u zadnjih 60 godina spašeno više dječjih života nego bilo kojom drugom medicinskom intervencijom. Diljem svijeta cijepljenjem se svake godine zaštiti 2,7 milijuna ljudi od zaraze ospicama, 2 milijuna novorođenčadi od zaraze tetanusom i milijun ljudi od zaraze hripavcem. Mlađe generacije nemaju izravno iskustvo o životu prije pojave cjepiva, no njihovi ga djedovi imaju. I sam sam poznavao ljude koji su umrli od ospica ili oboljeli od dječje paralize. Međutim, unatoč jako dobrim rezultatima cijepljenja, nekoliko država Europske unije i susjednih zemalja bilježi nezapamćeni broj slučajeva izbijanja bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem i to zbog nedovoljne stope procijepljenosti. Od 2016. do 2017. utrostručio se broj slučajeva ospica u EU te je u zadnje dvije godine 50 osoba umrlo od ospica i dvije od difterije.
To je zastrašujuć podatak. Kao liječnik, mogu samo potvrditi stajalište koje je izrazio predsjednik Jean-Claude Juncker u svojem govoru o stanju Unije 2017. i reći da je u 21. stoljeću neprihvatljivo da djeca u EU umiru od bolesti koje su s našeg tla odavno trebale biti iskorijenjene. Iz brojki je jasno vidljivo da ni jedna država članica EU ne smije uzeti cijepljenje zdravo za gotovo. Budući da nacionalne granice nisu prepreka širenju zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem te da nedostatno cijepljenje u jednoj državi članici dovodi u opasnost zdravlje i sigurnost građana diljem EU, neosporna je dodana vrijednost zajedničkog djelovanja na razini Unije. Radi jačanja suradnje EU u suočavanju s tim zajedničkim izazovom 26. travnja 2018. predlažem političku inicijativu o bolestima koje se mogu spriječiti cijepljenjem [1]. Riječ je o pozivu na zajedničko djelovanje kojim bi se povećala procijepljenost i građanima EU osigurao pristup cijepljenju, a time i smanjili nejednakosti i nedostaci u području cijepljenja. U njemu se preporučuju mjere za uklanjanje glavnih uzroka smanjenja procijepljenosti u EU.
Primjerice, učinak nesklonosti cijepljenju na programe cijepljenja izvor je sve veće zabrinutosti. Sve se više mitova i pseudoznanosti širi internetom i društvenim mrežama, a iako ne postoji cjepivo protiv lažnih vijesti, naš bi cilj trebao biti utvrđivanje i otklanjanje zabrinutosti onih koji radi sebe i svojih obitelji s pravom žele bolje razumjeti praksu cijepljenja. U tu će svrhu važan zadatak Komisije biti uspostava internetskog portala za uklanjanje stvarnih zabrinutosti s pomoću jasnih, transparentnih i provjerenih podataka. Nesklonost cijepljenju među zdravstvenim radnicima dodatan je izvor zabrinutosti jer su oni naše najsnažnije sredstvo za ponovnu izgradnju povjerenja u programe cijepljenja. Stoga je ključno nastaviti ulagati u njihovo obrazovanje i osigurati da su znanstvena saznanja na kojima se temelji cijepljenje uključena u kurikulum medicinskih fakulteta diljem Europe te da se to obrazovanje nastavlja i nakon stjecanja diplome kako bi se osiguralo da zdravstveni radnici nastave s pouzdanjem pružati savjete o cijepljenju.
Dodatan su izazov i različite politike i rasporedi cijepljenja država članica EU. To može biti posebna prepreka za osobe koje tijekom svojeg života borave u različitim državama članicama EU. Različiti raspored, broj doza itd. mogu izazvati nejasnoće o tome kada se cijepiti i protiv čega, što može dovesti do toga da djeca ne prime sva potrebna cjepiva. Osim toga, različite politike u različitim zemljama mogu stvoriti dojam da postoje različita mišljenja o samim cjepivima. Stoga je jedna od ključnih preporuka za Komisiju i države članice uspostaviti smjernice za osnovni raspored cijepljenja u EU do 2020. i povećati usklađenost nacionalnih i regionalnih programa cijepljenja.
Nestašica cjepiva također je velika prepreka, a kako je solidarnost temeljna vrijednost EU, trebali bismo spriječiti nejednakosti među zemljama i regijama u dostupnosti cjepiva, i to uspostavom virtualnog europskog skladišta podataka o potrebama za cjepivima i zalihama cjepiva.
Time bi se pomoglo državama članicama u slučaju prekida proizvodnje ili izvanrednih događaja. Usto, trebali bismo surađivati i na razvoju mogućnosti uspostave fizičke zalihe cjepiva za uporabu u slučaju ozbiljne epidemije. Trebali bismo razviti i nova cjepiva, poboljšati postojeća i surađivati u cilju jačanja istraživanja i razvoja cjepiva na razini EU i na nacionalnoj razini.
To su samo neke od predloženih mjera. Budući da su u pitanju brojni ljudski životi, nužno je da svi uložimo dodatne napore u povećanje stopa cijepljenja u cijelom EU. Jasno je i da ne možemo dopustiti da taj problem izolirano rješava jedna ili nekoliko zemalja jer virusi i bakterije putuju i tek je pitanje vremena kada će postati problem cijelog EU. Pri pokretanju našeg obnovljenog zajedničkog djelovanja pouzdajemo se da će se države članice, regije, roditelji i svi naši partneri u području zdravstva, obrazovanja i istraživanja pobrinuti da građani EU svih nacionalnosti i dobi mogu iskoristiti blagodati cijepljenja, kojim se spašavaju životi.
[1] Prijedlog preporuke Vijeća o suradnji EU u borbi protiv bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem: https://ec.europa.eu/health/vaccination/overview_en
*autor je europski povjerenik za zdravlje i sigurnost