Prošli je tjedan The Atlantic objavio tekst pod naslovom: Je li neurološki nešto krivo s Donaldom Trumpom? Genijalno. Novine su skužile da se Trump, američki predsjednik, neobično ponaša, da je među ostalim u zadnje vrijeme počeo piti vodu držeći čašu objema rukama i istoga se trena odlučili pozabaviti time. Ustvari, duhovito. Dogodilo se to u Americi, zemlji o kojoj svaki krele na ovom svijetu ima svoje mišljenje, bez obzira na to što u stvari zna o toj zemlji i kako je to doznao, gledajući spotove ili je proveo godine živeći na nekoj adresi. Sam naslov, postavka teksta je neugodna, ali Donald Trump neće tužiti novine zbog sramoćenja.
Neće jer bi svaka njegova tužba baš time potvrdila naslov, ali i zato što je svjestan da u SAD-a nema suca koji bi, ma koliko da je sklon predsjedniku, blamirao svoju profesiju ugrožavajući slobodu mišljenja. Tamo su suci hrabri. Svaka presuda koja brani izražavanje presuda je protiv slobode, a to je iznad svake titule i zvučnog imena u toj zemlji. Zato je u SAD-u napeto s Vrhovnim sudom, a to je sud koji obavlja ono što u Hrvatskoj radi Ustavni sud. U Hrvatskoj je drukčije. Mi smo na drugom kraju svijeta i smisla. Sutkinja Snježana Šagud neki je dan presudila da je portal News Bar koji objavljuje neistinite tekstove objavio neistinit tekst o izvjesnom liku koji vjerujući da se bavi novinarstvom intervjuira prijatelje i istomišljenike i s njima raspravlja o nekim, naizgled, političkim temama.
Onako, kao u svakoj birtiji, ali pred kamerama. Taj isti je svojedobno završio pred sudom zbog neke afere s prostitutkama i kokainom, ali to je sve dobro završilo. Kokain je nestao, cure su dobro. Dakle, ovo nije rušenje ugleda, ovo je kontekst, pozicioniranje, ono što se nađe u svakoj presudi. Sutkinja je zaključila da je portal koji objavljuje neistinite tekstove objavio neistinit tekst o izvjesnom liku i kaznila portal novčanom kaznom zbog objavljivanja neistinitog teksta. Toliko o djelu te sutkinje. Neslužbeno, jer presuda još nije postala javna, Općinski je sud u Zagrebu donio presudu protiv jednog tjednika jer je u tekstu objavljenom 2014. napisano da je Milijan Brkić prepisao svoj diplomski rad.
Je li Brkić prepisao? Znamo, jest. Pa ipak, Općinski je sud, navodno, zaključio da se Brkića željelo prikazati kao osobu koja prepisuje diplomsku radnju i da zbog toga zaslužuje odštetu.
Očito je neki vrag promaknuo nekim sucima u ovoj zemlji. Uzalud sav novac i trud EU za dodatno usavršavanje sudaca, sve godine koje su neki proveli na faksu ne bi li skužili što im je raditi kao sucima, kad su propustili sate hrvatskoga jezika u školi. A netko ih je pustio da idu dalje iako nisu svladali čitanje s razumijevanjem. Propustili su logiku i filozofiju. Svašta. I nisu skužili čemu služe javnost i mediji. Opisujući loše pojave i pišući o njima, mediji govore o tome kakvo bi društvo htjeli i u kojem žele raditi.
Pa kada pišu o lošim stvarima, čine to kako one ne bi promakle, kako se građani ne bi navikli i kako nam ne bi bilo normalno da prepisivači, a to znači ljudi skloni manipulacijama i izigravanju zakona, obavljaju visoke javne dužnosti ili da širitelji netrpeljivosti i progona to nesmetano rade u javnosti. Zato je potrebno imati satiru kakvu ima News Bar i tekstove koji govore o prepisivačima. A suci u tome mogu biti pravedni kraljevi, prijatelji slobode ili jednostavno sluge moćnih. Sami izaberu. Neki nas pozicioniraju daleko od slobode, ravnopravnosti i jednakosti. Stave nas na kraj smisla. Mora da je nešto neurološki krivo s tim sudstvom.