Ne, ne može se objaviti snimak djece koja ne ustaju na hrvatsku himnu. Netko će tu djecu ubiti. To je ono što bi DORH morao vidjeti. A nije teško, obično je prokazivanje i huškanje, prozivka i lista za odstrel.
To je napravio Ivan Penava, vukovarski gradonačelnik. Žalio se da mladi Srbi ne ustaju kada čuju hrvatsku himnu. A poznato je da je on čuvar hrvatske himne. I onda je, kako mu nitko ne bi rekao da je lud jer misli da ljudi moraju ustajati kada čuju hrvatsku himnu, objavio snimak s nogometne utakmice na kojoj Hrvati stoje. Srbi sjede. Jednog od mladića s te snimke kasnije je na autobusnoj stanici napala grupa s fantomkama na glavama. Mladić je ipak prepoznao jednoga kao hrvatskog učenika iz škole koju pohađa. Mora da su svi redom domoljubni Hrvati koji su samo iz skromnosti i hladnoće navukli fantomke, znajući da rade dobro djelo. Uostalom, napali su Srbina kojeg im je Penava pokazao.
Izbiju li ikad nacionalni neredi u Vukovaru, ne treba zaboraviti da je Ivan Penava bio taj koji je pokazivao Srbe kao mete napada. Može Ivan Penava, kao građanin, Hrvat, Balkanac, Europljanin i Zemljanin misliti što god hoće o Srbima, ali ne može se u Hrvatskoj služiti jezikom mržnje. Zbog građana koji su jednostavno bolji. Tada se ponaša primitivno, kao da je tupi nacionalist kojem je najbitnije mrziti Srbe. Kao gradonačelnik mora raditi sve što može da se svi Vukovarci osjećaju sigurnima. Ne mogu strahovati zato što će ih neki mrzitelj prokazivati. Promijeni li se situacija, to će se onda događati Hrvatima.
To nije sigurna Hrvatska nego Hrvatska prijetnji i straha. I ne može biti povlašten pred zakonom. Zato bi gradonačelnik Vukovara, bez obzira na to je li Hrvat ili ne, a osobito ako jest Hrvat, svoje domoljublje trebao pokazivati štiteći sve u Vukovaru. A ne da mu netko kaže da je huškač, da ugrožava javnost, i da je višestruko gori od onog mladića koji je na spomeniku Franji Tuđmanu našarao srp i čekić.
Dvadesetčetverogodišnji je student nedavno na spomeniku Franji Tuđmanu nacrtao srp i čekić, što je natjeralo policiju na intenzivnu potragu. I oni su objavili video. Bilo im je stalo pronaći čovjeka koji je sprejem nasrnuo na spomenik u mirovanju. Tražili su pomoć građana. Nisu si mogli dopustiti da im izmakne, kao što su nestali svi oni koji po zgradama i spomenicima crtaju ušato U. Najnemirniji među njima uspijevaju i srušiti spomenik, onako, bez traga, i nikome ništa. To su spomenici partizanima, onima koji su oslobodili ovu zemlju. Kada je onomad skupina klinaca pod spomenik banu Jelačiću na Trgu podmetnula eksploziv, policija nije objavila videosnimku nadzornih kamera. A kada ih se dočepala, nije ih držala u zatvoru. Nitko nije kažnjen zatvorom.
Nije murja u pritvoru držala ni Ivana Đakića, mladog naci-domoljuba koji ne zna hrvatski, a Srbima mržnjom čestita Božić. E, ovaj sa sprejem je za Hrvatsku 2019. zaslužio pritvor. Kao što će onoga koji je jednim slovom poruku mržnje pretvorio u poruku ljubavi pa na grafit “ubi Srbina” dopisao na početku jedno “lj” i time ispisao “ljubi Srbina”. Taj će stradati kako da je ofarbao cijelu zgradu jer Hrvatska ima dva kriterija, jedan kojim kažnjava sve koji se rugaju hrvatskoj gluposti i nacionalnu zatucanosti, a drugi kojim oprašta svima koji šire tu nacionalnu zatucanost.
Tom kriteriju ne smetaju ratni profiteri, zločinci i kriminalci u počasnim, prvim redovima na izvođenju himne. Ali smetaju boljoj, poštenoj Hrvatskoj. Onoj u koju stanu svi koji stvarno poštuju ovu zemlju. Neki bolji gradonačelnici Vukovara.