Svi rezultati znanstvenih istraživanja u EU bit će do 2020. godine besplatno dostupni svima, zaključilo je prije nekoliko dana Vijeće za konkurentnost Europske komisije. Tu vijest, koja je zbog dramatičnih političkih događaja kod nas prošla nezapaženo, pozdravili su mnogi znanstvenici, ali i liječnici, profesori, studenti i drugi kojima su zbog visokih pretplata na časopise često nedostupni znanstveni radovi.
Borba za otvoreni pristup (open access), dakle slobodan uvid u znanstvena istraživanja financirana iz javnih te javno-privatnih fondova, vodi se u svijetu dulje od desetljeća. Ponekad je ta borba imala i tragičan ishod kao u slučaju mladog internetskog genija Aarona Schwartza, osnivača društveno-informativnog i zabavnog web sitea Reddit. Naime, Schwartz se početkom 2013. godine objesio u svom stanu u New Yorku usred pregovora o nagodbi u sudskom procesu koji se protiv njega vodio jer je neovlašteno downloadao tisuće znanstvenih radova s prestižnog Massachusetts Institute of Technology (MIT) uvjeren da svi moraju imati slobodan pristup znanju.
Nadalje, u svjetskim medijima se u posljednje vrijeme mnogo govorilo o Alexandri Elbakyan, studentici iz Kazahstana koja je pokrenula web stranicu s gotovo 50.000 znanstvenih radova i članaka s raznih sveučilišta, na “tržištu” vrijednih i do 10.000 američkih dolara. - Znanstveni radovi trebali bi biti dostupni svima - tvrdi Alexandra Elbakyan, koju su prozvali “Robin Hoodom u znanosti”. S mladom Kazahstankom slažu se mnogi znanstvenici, odvjetnici i političari poput nizozemskog ministra znanosti, obrazovanja i kulture Sandera Dekkera, koji je kao predstavnik Nizozemske, trenutno predsjedavajuće u Europskoj uniji, “izlobirao” prihvaćanje otvorenog pristupa znanstvenim radovima do 2020. godine.
U svijetu je danas oko 12 posto časopisa s otvorenim pristupom koji se javlja u nekoliko oblika. Primjerice, u “zlatnom” otvorenom pristupu autori plaćaju tzv. APC (article processind charge) kako bi se njihov rad objavio na web siteu koji je dostupan svima. To je posve različito od tradicionalnih znanstvenih časopisa čiji su izdavači (posebno onih najprestižnijih) komercijalne izdavačke kuće koje zarađuju zahvaljujući pretplatama čitatelja, najčešće velikih knjižnica u znanstvenim institucijama.
Najviše kritika na račun otvorenog pristupa odnosi se upravo na to da se u tom slučaju teret plaćanja s čitatelja prenosi na autora znanstvenog rada. Ovisno o izdavaču, APC varira od nekoliko desetaka pa do nekoliko tisuća dolara, pa se mnogi znanstvenici pribojavaju kako će to izgledati u budućnosti: hoće li se objava znanstvenog rada financirati s njihova projekta, instituta ili sveučilišta na kojemu rade ili će, pak, to morati platiti svojim privatnim sredstvima.
Unatoč tim problemima koji se sada javljaju, analitičari smatraju da će “zlatni” otvoreni pristup u idućih 10 godina biti dominantan oblik u objavljivanju znanstvenih radova.