Nisam jutarnji tip. Srećom, dovoljno sam utrenirana da mogu šljakati na autopilotu. Kada zazvone alarmi i kada napokon, nakon bezbroj pritiskanja snooze gumbića na dva mobitela i jednom satu, ustanem, otprilike 45 minuta kasnije nekako se nađem u liftu - istuširana, odjevena i našminkana.
Iako ne vozi u drugu dimenziju (gdje je sve po mom), taj lift, metalna kutija “dva s dva metra”, ima bitnu ulogu u mojem danu. Postao je čudesan kada se nakon obnove od običnog, škripavog sanduka nosivosti 800 kg, pretvorio u mali izvor psihičkog zadovoljstva.
Znam da stričekima koji su ga obnavljali nije bilo na pameti uveseljavanje putnika, ali njihovo djelo razvlači osmijeh na licu: kada se unutarnja, metalna vrata zatvore, a ti se pogledaš u njima, imaš 10, 15 kilograma manje. Ili barem dva, tri konfekcijska broja. Pritom, ne izgledaš kao da se gledaš u iskrivljenom ogledalu. Sve je proporcionalno. Ostale tri strane dizala, dvije presvučene rostfrajem ili čime već i jedna na kojoj je ogledalo daju standardnu sliku, ali ta vrata... Ma, prekrasno! Iskreno, nije me briga zašto je tako. Mislim, ne želim znanstveno objašnjenje.
Sjećam se kako sam prvi put kada sam se zagledala u svoj odraz na njima, pomislila kako mi hlače fakat dobro stoje. I da nisam tak’ jako debela kako mislim. Samozavaravanje je potrajalo tek toliko koliko mi je trebalo da se okrenem, pogledam u ogledalu i shvatim da nisam smršavjela u snu, nego, eto, imam lift s doktoratom iz psihologije.
I tako već mjesecima veselo krećem u dan. Ignoriram izloge, prozore i ogledala. A nije loše ni kad se vraćam doma. I da, počela sam razmišljati o nužnosti dijete.
Grozno sam znatiželjna pa sam se bacila na proučavanje ogledala na webu. I fakat su koma - osam od deset žena grozi se slike koju vide u njima. O tome govore psiholozi na masi siteova. Savjetuju kako se gledati i što govoriti kad se gledate ili čak potiču na jednomjesečni post od gledanja. Pišu o grozotama iz kabina za presvlačenje u dućanima i studijama o utjecaju ogledala na debljinu, poremećaje u prehrani, ljubavni život, stanje na bankovnom računu...
Onda sam otkrila priču o teti iz Kalifornije koja posljednje tri godine razvija biznis prodajući ogledala koja oduzimaju pet do deset kilograma. Cijene im se kreću od oko 160 dolara za sobno ogledalo s drvenim okvirom do 800 dolara za veće komade u kabinama za presvlačenje. Posao cvjeta.
Kažu - pogled u njihovo ogledalo budi dobre osjećaje (i kako tumače na siteu, tako potiče lučenje kemikalija dobrog raspoloženja, tj. serotonina) i djeluje poticajno na gledatelja. Pritom, kažu, nitko vam ne mulja jer svako je ogledalo označeno kao “vitko”. Njihovi su korisnici, navodno, uspješno mršavjeli, potaknuti zdravijom slikom ili su, jednostavno, naučili voljeti svoje tijelo.
Tvrde da zbog posebne izrade (patentiran proces, dakako) njihovo ogledalo daje “stvarniju, definiraniju sliku”, za razliku od tradicionalnih koja nas iskrivljuju i čine debljima. Kažu i da su to dokazali u nekim marketinškim studijama, iako ne ulaze u detalje.
Tu negdje sam se totalno pogubila jer ispada da se cijeli život gledam u pogrešnim ogledalima, da do otkrića u liftu nisam niti znala kako izgledam i da... Da mi mozak ne pregori, nazvala sam psihijatricu Sandru Ferenčić Ćuk, koju poznajem godinama, još iz vremena kada sam radila u Doktoru u kući.
Umirila me po pitanju pregaranja neurona i rekla da možda ima nešto u “vitkom” ogledalu.
“Kada nam slika laska, to pozitivno djeluje na samosvijest, a to, pak, pozitivno djeluje na dobro raspoloženje. I ono s lučenjem serotonina ima smisla”, kaže doktorica.
Doduše, ona ne vidi u njemu poticaj ili pomoćnika u mršavljenju. Iako ja sve češće razmišljam o dijeti, baš zbog onog odraza u ogledalu koji mi sugerira da ću, ako ništa drugo, lakše pronaći odjeću koja ne izgleda kao da sam je posudila od svoje susjede koja je jako moderna i skockana. I u ranim 80-im godinama života.
Dr. Sandra, kao liječnica, kaže, strogo razlikuje problem nezdrave debljine i nezadovoljstvo izgledom koje nam nameće svijet oko nas, a često je ta nametnuta slika nerealna.
U biti, sad intenzivno razmišljam da kontaktiram ljude koji su renovirali moj lift pa da se bacimo u biznis, u stambenim i poslovnim zgradama. Bilo bi puno više zadovoljnih faca oko nas. Ili mogu, vrlo povoljno, iznajmljivati vožnje onom čarobnom kutijom u svojoj zgradi.