Zašto je to trajalo tako dugo? Samo to zapravo zbunjuje u sporu belišćanskog tamburaša i policajke koju je uvrijedio njegov bećarac. Kad shvatite da je on njoj još u lipnju 2015. prostački dobacio, a mi i danas, u prosincu 2018. razgovaramo o tome, neizbježno se upitate koliko će našem pravosuđu trebati da okonča postupke Todoriću, Sanaderu ili Vidoševiću? Ako je prekršajni sud u Valpovu više od tri i pol godine mudrovao o “Aoj, mala, ti u plavoj bluzi, skini gaće pa mi se naguzi”, svinjarija s Agrokorom ni u najoptimističnijim prognozama ne može završiti u manje od četiri stoljeća.
To je jedino što u ovom slučaju treba zabrinjavati inteligentnu osobu. Netko se inteligentniji policajkom i tamburašem ne bi bavio dulje od pola sata. Ako se jedna žena, tko god ona bila, policijska službenica, frizerka, odvjetnica ili nastavnica engleskog jezika, osjetila uvrijeđena i posramljena jer joj je nekakav dripac u narodnoj nošnji na ulici kazao da se naguzi, suvišno je i glupo započinjati rasprave o slobodi izražavanja i naravi bećarca, zvati vođe orkestara i etnomuzikologe koji će objašnjavati što ženskoj publici priliči ili ne priliči činiti kad tamburaši postanu jebežljivi. Ženske reakcije ne možete propisati; jedna će se na prijedlog da se skine i naguzi veselo zakikotati, a druga uvrijediti, i svaka od njih ima pravo. Ako je policajka patila, a očito jest, jer je možda osjetljiva i sramežljiva, privatnija od drugih, on joj se trebao ispričati. Ne bi mu pala kruna s glave, niti bi mu stradalo ljudsko dostojanstvo niti bi mu ugrozilo umjetničku slobodu, da je kazao da nije imao nikakve zle namjere i da mu je žao što je zbog njega patila.
Kakva je to napokon umjetnička sloboda ako će je iskušavati na bespomoćnim ženama. Kad je baja, neka dobaci nekakvom ministru ili zastupniku da mu se naguzi. Pa neka nekakvom takvom moćnom muškarcu poslije na sudu objašnjava da je to u bećarcu normalno.
U inteligentnijim zemljama, među inteligentnijim ljudima, s inteligentnijim sudovima takav bi spor završio za pola sata i već sutradan bio zaboravljen, a ako nekome za dva deseteračka stiha trebaju tri i pol godine, možda bi naprosto trebao odustati od toga. Nije za svakoga da ima državu.