Fascinantno je kako svakih nekoliko mjeseci Milorad Pupovac i HDZ zaigraju istu igru, zaplešu uz iste taktove, a mediji se danima i tjednima tome čude i propituju hoće li Pupovčev SDSS napustiti vladajuću koaliciju. Stalno nasjedamo na istu priču premda je jasno da, neovisno o tome što je povod takozvanoj napetosti između Pupovca i HDZ-a, slijedi uvijek isti, dakle predvidljiv odgovor: Pupovac i njegov SDSS neće napustiti vladajuću koaliciju, a predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković svoje partnere Srbe neće iz nje izbaciti.
Zaslijepljeni trenutnim povodom za dramu među koalicijskim partnerima (bilo da je to Pupovčeva usporedba današnje Hrvatske s NDH, bilo da je posrijedi neki od incidenata nad Srbima, nešto treće ili peto...) zaboravljamo da su Pupovac i HDZ još u mandatu Ive Sanadera (uz provodađijsku ulogu Vladimira Šeksa) sklopili bračni savez koji, poput zavjeta danih pri sklapanju crkvenog braka, traje doživotno - dok ih smrt ne rastavi. Zavjet koji je Pupovac položio još Franji Tuđmanu, a ponovio prije deset godina Sanaderu, znači da će uvijek podupurati HDZ i pritom kao Srbin uvijek podgrijavati toliku razinu međunacionalnih tenzija kolika je potrebna da građani, odnosno dobar dio njih, osjeća HDZ kao stožernu stranku koja jedina istinski zastupa hrvatske nacionalne interese.
S druge strane, HDZ se Pupovcu zavjetovao da će biti jedini zastupnik Srba u Hrvatskoj. U to su ime Sanader i Šeks napisali Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina prema kojemu jedino Srbi nemaju dvostruko pravo glasa, ali su im zato zajamčena tri predstavnika u Saboru. Stvar je u tome da su sva tri rezervirana za SDSS. Dakle, teoretski za Pupovca može glasati i 500 birača, no on i još dva SDSS-ovca mogu biti sigurni u svoje saborske mandate. Još ako im se posreći, kao što je to sada, da je HDZ tanak u skupljanju većine pa ih pozovu u koaliciju, na scenu nastupaju i brojni drugi članove stranke koji će preko SDSS-ove kvote popuniti razne funkcije po ministarstvima, javnim poduzećima, upravama, direkcijama i tko zna gdje sve.
Premda Pupovac često puta s pravom ukazuje na problem nacionalne nesnošljivosti, te da je u pravu kada tvrdi da aktualna Vlada tolerira upotrebu ustaških simbola, vrlo je upitno koliko on doista rješava probleme srpskih građana u Hrvatskoj, a koliko kroz učešće u vladajućoj koaliciji zadovoljava vlastite i interese članova SDSS-a. O tome možda najbolje govore podaci o rezultatima parlamentarnih izbora. Na biračkom popisu na izborima za zastupnike u Saboru 2007. bilo je 190.510 birača srpske nacionalnosti. Od toga je samo njih 13,59 posto glasalo za SDSS, dok su ostali koji su izašli na izbore svoj glas dali drugim strankama (u pravilu SDP-u, u Istri IDS-u, nešto HNS-u i drugim strankama).
Na parlamentarnim izborima 2011. godine na popisu birača bilo je 183.992 pripadnika srpske nacionalne manjine, a za SDSS je odlučilo glasati 12,46 posto njih. Na idućim izborima 2015. za SDSS je glasalo 14,67 posto Srba koji su izašli na izbore, a na zadnjim izborima za Sabor 2016. godine za Pupovčevu je stranku glasalo 14,12 posto Srba.
Činjenica je, dakle, da tek svaki 7 ili 8 građanin srpske nacionalnosti bira Pupovca za svog predstavnika. Taj podatak najviše govori o tome koliko vjeruju njegovoj politici i koliko ga doživljavaju kao političara koji će zastupati njihove interese i rješavati njihove probleme.