Andrej Plenković ima mandat kakav si nitko ne bi poželio. Pandemija koronavirusa drugi je događaj od kada je na čelu Vlade koji prijeti potpunim krahom ionako slabašne hrvatske ekonomije.
Prvi je bio slom Agrokora početkom 2017. godine. Ni krivom ni dužnom Plenkoviću je u lice pukao balon koji se napuhavao kroz mandate svih vlada koje su mu prethodile. Pred sobom je imao obijesnog i nesuvislog Ivicu Todorića, privatni koncern i prijetnju da 60.000 ljudi ostane bez posla. Realan je bio scenarij u kojem bi potpuno krahirala poljoprivredna industrija i povukla sa sobom na dno apsolutno sve koji su za nju bili vezani. I ne samo to, Todorić se toliko razgranao da je njegovo posrnuće ugrozilo Tisak i još štošta.
U toj izvanrednoj situaciji Plenković je, što mu gotovo nitko danas neće priznati, bio izvanredan. Političkom intervencijom, odnosno donošenjem posebnog zakona i postavljanjem izvanredne uprave u Agrokor, kriza je prevladana. Danas, kada se suočavamo s epidemijom, Konzum je jedan od trgovačkih lanaca koji bolje funkcioniraju i čak svojim zaposlenicima isplaćuje bonus za rad u izvanrednim uvjetima.
No, sve dobro što je tada učinjeno Plenković je upropastio netransparentnim donošenjem odluka i pogodovanjem nekolicini ljudi koji su se dobrano omastili angažmanom u Agrokoru. Zbog afere Borg Plenković je morao smijeniti ministricu gospodarstva Martinu Dalić i time se riješiti jednog od najboljih članova Vlade. Iza slučaja Agrokor ostao je gorak okus korupcije koja je Plenkovića pratio ostatak mandata. Zaredale su se afere otkrivene preko ministarskih muljaža u imovinskim karticama. Pod snažnim pritiskom javnosti Plenković se morao riješiti dobrog dijela svoga tima u Vladi koji nije mogao objasniti nelogičnosti u stjecanju imetka. Zadnji u tome nizu, što se pokazalo velikom srećom za Plenkovića, ali i za sve nas, bio je ministar zdravstva Milan Kujundžić.
Maknuo je ministra koji nije rješavao, nego samo stvarao dodatni kaos u zdravstvu i na njegovo mjesto postavio Vilija Beroša. Spletom okolnosti pravi čovjek došao je na pravo mjesto. Od prvoga dana ministarskog mandata Beroš je nastupio otvoreno, transparentno i prihvatio se rješavanja problema. Ali se odmah morao suočiti s epidemijom. A tu je pokazao odgovornost prema javnosti, respekt prema struci i velike organizacijske sposobnosti zbog kojih danas možemo reći da je Hrvatska jedna od europskih zemalja koja se uspješnije nosi s pandemijom.
I drugi članovi Vlade iznimno dobro reagiraju u ovoj kriznoj situaciji, od ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, do ministra financija Zdravka Marića. Vlada je kod građana uspjela stvoriti dojam da kontrolira situaciju, da rješava probleme dinamikom kojom se javljaju i - što je najvažnije - građani imaju povjerenje u institucije.
Plenkoviću se, posebno kada se uzme u obzir da je u nedjelju na unutarstranačkim izborima pomeo oponente, otvorila velika šansa da na nevolji koja je zadesila cijeli svijet, pa tako i nas, politički profitira.
Uspiju li zdravstveni sustav i gospodarstvo, kada sve ovo prođe, ostati na nogama, Plenkoviću se smiješi još jedan mandat. Naravno, pod uvjetom da se opet ne pojave pajdaši koji će raditi ispod žita i zgrtati bogatstva.
U nizu scenarija moguće je i to da sve potencijalne negativne posljedice pandemije isplivaju tek koncem godine, dakle, nakon provedenih izbora.