Kako je moguće da od 396 kandidata za zastupnike u Europskom parlamentu, 45 političkih stranaka, 6 koalicija, 24 kandidata dvije grupe birača i čak 33 liste koje od 10. travnja sudjeluju u predizbornoj kampanji nitko osim SDP-ovca Gordana Marasa nije prekršio ni jedno od pravila predizbornog ponašanja?
Sve prijave koje je zaprimilo, Državno izborno povjerenstvo (DIP) redom je odbacilo, osim one protiv Marasa. SDP-ov zastupnik i kandidat za europarlamentarca u kampanju je startao nesretan što mu je stranka udijelila tek sedmo mjesto na listi. Onda je ispred sedmice napisao dvije nule, stao pred ogledalo i izgovorio: “My name is Maras, Gordan Maras!” i počeo se cirkusirati i pošto-poto privlačiti pozornost.
Na poleđinu laptopa koji nosi u Sabor počeo je lijepiti naljepnice s izbornim sloganima. To je silno živciralo predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića pa ga je prijavio DIP-u. U DIP-u nisu dvojili i ubrzo su u Marasovu ponašanju detektirali sve elemente zakonske zabrane korištenje prostorija, službenih automobila i opreme državnih tijela ili jedinica lokalne samouprave u svrhe izborne promidžbe.
DIP i Etičko povjerenstvo upozorili su Marasa da se saborske sjednice koje idu u izravnom prijenosu na HTV-u ne smiju koristiti za besplatnu kampanju. I trebali su! Začuđuje, međutim, što je u DIP-u, kao ni u Etičkom povjerenstvu, ono što je kod Marasa jasno ko dan kod drugih nevidljivo, posebno ako su na vlasti.
Nitko nije vidio problem u tome što je na prvomajskoj proslavi u Maksimiru gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću prilikom tradicionalne podjele graha pomagalo dvoje kandidata za Europski parlament s njegove liste. Porcije graha uz njega su dijelile nositeljica liste i predsjednica Turističke zajednice grada Zagreba Martina Bienenfeld te kandidatkinja i Bandićeva zamjenica Vlasta Pavičić Vukičević. Koristeći događaj koji se odvijao u financijskom i organizacijskom aranžmanu Grada i imao sigurne udarne termine u svim vijestima, Bandić je svojim kandidatkinjama omogućio promidžbu za koju iz stranačke blagajne nije morao izdvojiti ni lipe.
Ni sada kad je Zagreb oblijepljen plakatima koji sugeriraju da je Bandićeva ekipa najbolja (Advent u Zagrebu je tri puta zaredom proglašen najboljim u Europi, Zagreb ima najbolji obrazovni standard u Hrvatskoj, Zagreb je jedini grad s pozitivnim prirodnim prirastom…) DIP u tome ne vidi problem. Kažu da je preuranjeno dati bilo kakve zaključke predstavlja li ovakvo oglašavanje povredu Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma.
Ako ne mogu utvrditi jesu li Bandićevi plakati koje plaćaju građani iz svog džepa u službi kampanje za europarlamentarne izbore, kako će onda vidjeti problem u tome što se nositelj HDZ-ove liste Karlo Ressler našao s državnim izaslanstvom na obilježavanju godišnjice vojno-redarstvene operacije Bljesak ili što su HDZ-ovi kandidati otišli na Dan grada Splita?
DIP i Etičko povjerenstvo prilično su restriktivno pristupili tumačenju vlastite uloge u izbornom procesu, pa u većini prijava koje im dolaze na stol ne vide razloga, ili pak mogućnosti, da se njima bave. A upravo je taj pristup ono najgore što nam se može dogoditi. Političke stranke u borbi za vlast i moć neće birati sredstva i posezat će za svime. Ići će toliko daleko koliko im se dopusti. Ako im pored ovakva DIP-a i Etičkog povjerenstva svašta prolazi u kampanji za europarlamentarne izbore, što nas tek čeka na predsjedničkim i parlamentarnim izborima koji su pred nama.