LABIRINT POLITIKE

KAKO JE PREDSJEDNICA POSTALA PREDVODNICA DESNICE Kolinda Grabar-Kitarović prošli je tjedan napravila završni korak u svojoj političkoj metamorfozi

Zagreb, 190218. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarovic u svom uredu na Pantovcaku.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markičević / CROPIX

 

Što god mislili o ovdašnjim desničarima i koliko god se zgražali nad njihovim stavovima, nekako vam dođe žao kada vidite tko ih predstavlja jer ideje ne rastu ondje gdje trust mozgova čine Stevo Culej, Željko Glasnović, Zlatko Hasanbegović, Velimir Bujanec, Đuro Glogoški, Bruna Esih, Željka Markić i biskup Vlado Košić. Jednostavno, radi se o osobama koje artikuliraju stavove desnog biračkog tijela kakvo postoji u cijeloj Europi, ali nitko među njima nema osobinu lidera.

To i jest najveći problem fundamentalističke desnice u Hrvatskoj, koja sigurno ima podršku 15 ili 20 posto biračkog tijela. Ali bez predvodnika, neke vrste mikroverzije Viktora Orbána ili Marine Le Pen, desnica je prisiljena djelovati zaobilazno pritiskajući premijera Andreja Plenkovića kroz braniteljske udruge, Katoličku crkvu, Bujicu, desničarske portale ili povremene demonstracije kao u vrijeme bunta protiv Istanbulske konvencije ili nedavnog prosvjeda u Vukovaru. Sve dok je zastupaju Hasanbegović, Glasnović ili Željka Markić, desnica će, istina, utjecati na događaje i permanentno kontaminirati prilike u Hrvatskoj, ali neće imati ono što želi, a to je vlast u državi. Jednostavno govoreći, većina HDZ-ovih birača na izborima će začepiti nos i glasati za Plenkovića jer znaju da su ljudi koje smo spomenuli politički marginalci, čije im ideje zvuče dobro, ali nisu ekipa koja može osigurati željeni ideološki preokret kakav vidimo u Poljskoj, Mađarskoj, Italiji i Austriji.

Tako je bilo do prošlog tjedna, ali više nije. U trenutku kada je za emisiju Velimira Bujanca izjavila da neće potpisati UN-ov Marakeški sporazum o migrantima, Kolinda Grabar-Kitarović napravila je završni korak u političkoj metamorfozi i pretvorila se u predvodnicu desnice u Hrvatskoj. Ništa novo, zaključit ćete jer Kolinda je zagovornica Donalda Trumpa, u Mađarskoj je podržala Orbána kada je stavljao žicu na granice, kao što je nedavno iskazala empatiju za protudemokratske referendumske inicijative kojima se žele ukinuti prava manjinskih zastupnika u Saboru, a u svom Uredu je angažirala osobu iz nekadašnjeg šatora u Savskoj, koji je sudjelovao u izvaninstitucionalnoj operaciji rušenja bivše Vlade.

A onda je Bujanec u srijedu objavio na Facebooku odgovor što ga je dobio s Pantovčaka na pitanje hoće li Kolinda Grabar-Kitarović staviti potpis na dokument UN-a koji uređuje neka pitanja vezana uz svjetski problem migracije. U odgovoru se navodi da Ured nije uključen u pregovore o tom sporazumu, Bujanca se uputilo na Ministarstvo vanjskih poslova, međutim, suština je u rezolutnom Kolindinu odgovoru “budite sigurni da neću potpisati Marakeški sporazum”. Formalno ga predsjednica i ne može potpisati, no ključno je da je izrazila neslaganje sa sporazumom, koji je - da sve bude tragičnije - podržala u Općoj skupštini UN-a.

Ali daleko je East River, a predsjednički izbori su puno bliže i predsjednica pokazuje da želi glasove desno-konzervativnih birača. Pa ih okuplja oko sebe tako što periodično kritizira Plenkovićevu Vladu, ne napada one koji krivotvore referendumske popise, učestalo govori da su Hrvati u BiH diskriminirani, na način koji je jako blizu miješanju u prilike u suverenoj zemlji, a sada, eto, odbija otići u Marrakech.

Zašto? Zato jer su izbjeglice ovosezonska hit-tema ksenofobičnih europskih krugova, koji taj realno vrlo ozbiljan, višedimenzionalan problem zloupotrebljavaju kako bi se predstavili braniteljima nacije i države. Zato se iole ozbiljni političari moraju nedvosmisleno ograditi od ovog trenda.

Izdvajamo