OŠTRI REZOVI

Kako je Supetar Šeksu i Vukojeviću održao povijesnu lekciju o NOB-u

Zagreb, 101216.
Misa zadusnica za bivseg predsjednika RH Franju Tudjmana u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu.
Na fotografiji: Vladimir Seks i Vice Vukojevic.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / HANZA MEDIA

Vladimir Šeks i Vice Vukojević

Počasni bleiburški vod nije dobio novac jer je potrošen na žrtve ustaša i drugih fašista

Mora da je bilo zabavno na tom sastanku, sjednici ili kako to oni vjerojatno nazivaju, zboru. Dakle, ekipa iz Počasnog bleiburškog voda, društvo u kojemu je Vladimir Šeks, Vice Vukojević, Zlatko Hasanbegović i Bože Vukušić, svi odreda na pozicijama slave i ugleda kao da su sami, ne znam, s Antom Pavelićem brojali židovsko zlato, te neznani broj članova te nevladine udruge smišljali su kako nabaviti lovu. Gajbu već imaju, super stan im je dao gradonačelnik Milan Bandić, na dvadeset marševskih koraka od Trga bana Josipa Jelačića. Razmatrali su poslovni plan za 2019. godinu. Zna se što je poslovni plan, crtanje ideja što bi se sve moglo napraviti. Zna se i što bi moglo biti u njihovu planu - Obilježavanje Bleiburga, komada jedan. I misa za Pavelića, isto komada jedan. Treba nabaviti lovu. Nije Bleiburg tu negdje pa da se može tramvajem i ZET-ovim pokazom. To je preko dvije granice. A zna se kako se lova u Hrvatskoj nabavlja. Sigurno ne radom. Žicanjem, uhljebništvom. Ukrcavanjem u proračun. Netko ograničeno mudar je na tom zboru predložio da se lova traži od gradova i općina, svih po redu u Hrvatskoj. Mora biti da je od svih jer ne postoji drugo objašnjenje kako se dogodilo da žicaju lovu od Supetra na Braču. Iz vizure Zagreba, Supetar je mjestašce na otoku do kojega se ne ide bez ozbiljnog plana iako je Brač genijalno mjesto. Iz povijesne vizure, gradić koji zna kad se brani humanost i stoji na strani dobra. Uglavnom, Supetru se javio Počasni bleiburški vod, iznio plan svojih projekata, broj autobusa koji misle angažirati za put na Bleiburg, troškove prehrane putnika, nešto zastava koje će naručiti kod onog krojača koji voli šivati ustaške grbove na zastave, hranu za vođu puta i vodiča, dnevnicu za dežurnog liječnika, lovu za rentanje pojačala, 5 kg odojka da se počasti izaslanstvo Sabora, 30 dkg lososa da se počasti izaslanik predsjednice Republike jer se zna da se kod nje jede losos u tonama, 500 kuna za pomoć župniku koji će držati misu za Pavelića i to je uglavnom to koliko treba udruzi koja čuva uspomenu na pripadnike sustava koji je služio fašizmu tijekom Drugog svjetskog rata. Ah da, i nešto para za uređenje knjižnice i tajnog spomenika ustaškom heroju.

I onda se zeznu najluđe na svijetu. Pokucaju na vrata grada prepunog ustaških žrtava i pitaju za lovu za ustaše. Pomoć. A onda ih supetarska gradonačelnica Ivana Marković podsjeti na povijest i samopoštovanje i kaže im da im ne može pomoći jer mora proračunska sredstva trošiti na obilježavanje onih koje su ustaše i njihovi suborci učinili žrtvama tijekom Drugog svjetskog rata. Riječ je o 492 bračka borca koji su poginuli u ratu, dok je 275 Bračanki i Bračana stradalo od fašističkog terora. Doda pritom da je u ratu stradalo 110 djece, a 118 ih je ostalo bez jednog i 8 bez oba roditelja. To su ljudi koji su bili nasuprot ustaša. Nakon rata je Supetar vjerojatno bio grad bola, mjesto tuge. I nisu se Bračani zaboravili, nisu se smeli i pomislili da su ustaše bili neki momci slučajno regrutirani u ustaše. Ne, znaju da su to bili ljudi koji su stvorili Jasenovac i koji su vladali terorom. To je ustaškim poklonicima poručio Supetar, simbolično, 29. studenoga. Ispalo je slučajno. Ti Bračani ne žive u prošlosti, ne rade sletove ni derneke u čast partizana. Grade vrtiće, zapošljavaju, dižu plaće, najviše u Hrvatskoj daju za pomoć rođenoj djeci u obitelji. Gledaju naprijed. U dobro sutra.

Izdvajamo