OŠTRI REZOVI

Kako je Vrhovni sud nalijepio cijenu na stid Duška Mucala

Split, 171215.
Dusko Mucalo, estradni umjetnik, bivsi vrsitelj duznosti intedanta splitskog HNK.
Foto: Jakov Prkic / CROPIX
Jakov Prkić / CROPIX

Duško Mucalo

Javne osobe podliježu drukčijem kriteriju odgovornosti. Gurali su se da bi bili poznati i da bi im se procjenjivali potezi

Maja Munivrana, pročelnica za kulturu Grada Splita u veljači 2012. godine novinarima je rekla da je tadašnji intendant Hrvatskog narodnog kazališta, Duško Mucalo, nakon 17 mjeseci vođenja splitske institucije ostavio minus od 2 milijuna 383 tisuće i 88 kuna. Duško Mucalo je, između ostalog, ekonomist koji je jedanaest godina radio u Jugoplastici, od čega je šest godina bio na rukovodećim mjestima.

Njegov prethodnik na mjestu intendanta, Milan Štrljić, ostavio je na računu HNK 2 milijuna i 300 tisuća kuna. Džabe, uzalud. I to je potrošeno prije nego što je Mucalo ostavio dug od 2,383.088 kuna. U sedamnaest mjeseci.

Kada je dolazio na mjesto intendanta, tadašnji kandidat Duško Mucalo je o svojim kompetencijama, među ostalim, rekao i ovo: “Za tu ulogu (intendanta) spremao sam se skoro pola godine. Kako sam se spremao? Proučio sam mnogo literature, razgovarao sam s brojnim ljudima, odgledao gomilu predstava, proučio kazališni repertoar, a pretpostavljam da su me odabrali zbog 40 stranica programa u kojem sam sažeo moju studiju”.

Oni koji su ga znali otprije, mogli su ga znati i po pjesmama kojima je gradio svoju pjevačku karijeru. Riječ je o djelima pod naslovima “Anka vegetarijanka”, “Odakle se čisti riba”, “Ja sam zet skoro za pet”, “Došla marka dinaru na more”. To su samo neke od pjesama s kojima je nastupao. Neke druge imaju naziv: “Dalmatinac da te štipka”, “Pjesma je jača od minobacača”, “Lova do krova”, “Namaži mi fetu kruva i paštete”. Toliko o standardima.

Duško Mucalo je nedavno dobio spor protiv novinara jer je Vrhovni sud ove zemlje, nakon što su dvije sudske instance prije toga odbile postupak, vratio predmet na ponovno suđenje. U tom ponovljenom suđenju Duško Mucalo je dokazao da je povrijeđen.

Fora u suđenju je da je dvije ključne odluke donijela ista sutkinja, Dunja Ljubičić. Kada je prvi put dobila predmet, odbila je Mucala, a nakon mišljenja Vrhovnog suda zaključila je da je Mucalo u pravu. Razlika je u tome što je prvi put procijenila da za štetu mora odgovarati nakladnik koji je objavljivao sporne tekstove koji se Mucalu nisu svidjeli, a nakon što ju je Vrhovni sud uputio da i novinar može biti financijski odgovoran, sutkinja Ljubičić odredila je kaznu.

Pravo osobnosti Duška Mucala procijenila je na 50 tisuća kuna. Na toliko su procijenjeni osjećaji “beskrajnog srama, stida i nelagode”. I sve je tu formalno jasno, osim što je nelogično. Na stranu pravo na kritiku koje je Vrhovni sud ukinuo. Javne osobe podliježu drukčijem kriteriju odgovornosti. Oni nisu slavni, oni su javne osobe, gurali su se da bi bili poznati i da bi se njihovi potezi procjenjivali. To je prvi kriterij zašto se o njima piše i zato moraju biti spremni i na neugodne kritike.

Vrhovni sud to, očito, ne razumije. No, i nešto s logikom ne funkcionira u presudi, kao da je sud branio osobu koja nije samostalna. Ne funkcionira ideja o povredi osjećaja jer bi svaki intendant HNK morao biti u stanju sam napisati argumentirani odgovor i pokazati javnosti, svojim prijateljima, poznanicima i sasvim nepoznatim ljudima da je on, intendant, u pravu. A ne da naplaćuje stid. Jednostavno zato što kad jednom ustanovimo cijenu stida jednog intendanta, onda smo samo uveli red na police ugleda u dućanu. Intendant, 50 tisuća kuna. A to više nije pitanje prava, nego prijetnja kaznom. Sljedeći…

Izdvajamo