OŠTRI REZOVI

Kako preživjeti u Hrvatskoj u doba koronavirusa

Rijeka, 250220.
Zbog straha od koronavirusa, u cijelom gradu nema zastitnih maski za lice.
Foto: Matija Djanjesic / CROPIX
Matija Djanješić / CROPIX

Zaključak rasprave s kolegama jest: koronavirus se može preživjeti, život ne

Jučer je kolegica šmugnula ranije s posla. Otišla je kupiti maske za preživljavanje u doba koronavirusa. Došla je s maskom za ronjenje na licu. Sve druge maske su rasprodane. - Prokleti brodovi nisu stigli s pošiljkama iz Kine – rekla je jutros kroz dihalicu. Pametne i one žene koje imaju što reći održale su skup i predavanje jer je u Zagrebu registriran prvi pacijent. – Najkorisniji izum za čovječanstvo je sapun i tekuća voda – rekla je Snježana. Nadovezala se Tanja ispričavši kako treba kašljati u lakat. Nisam uspio. Onda su mi rekli da se to odnosi na unutrašnju stranu ruke, a ne na ono na što se naslanjam na stol. I dalje mi nije išlo. Nije mi se kašljalo.

Kolegica do mene izvukla je tablicu prema kojoj su najugroženiji oni stariji od 80 godina, kod njih je smrtnost 14 posto. Nemamo nikog takvog, umrli su. Zadnji još prošle godine. Slušali smo Vilija Beroša kako govori da mnogi prehodaju koronavirus, a da i ne znaju da su bolesni i zahvaljivali Bogu što ministar više nije Kujundžić. Taj je uzrokovao povećanu potrošnju tableta za smirenje, a Beroš se trudi smanjiti paniku. To će tek nastati kad naraste broj oboljelih. Oni najtvrdokorniji podlegnu panici nakon 48 sati kad su već svi dućani prazni. Šefica kadrovske je rekla da na terene treba poslati sve iznad 50 godina. Zanemarila je da smo mi objavili tablicu smrtnosti po dobi oboljelih koju je ona pročitala. Slutimo da vidi uštedu na otpremninama. – Fućka mi se što je zgodan, solo i ima novi auto.

Tko zna što je sve pokupio – rekla je kolegica koja je bila na korak do romanse s tipom kojega je upoznala prije mjesec dana. Produžila je vrijeme od zadnje koliko-toliko ozbiljne veze na dvije godine i tri mjeseca. - To je sve zato što se više ne zna tko je muško, tko žensko, tko rađa, tko bi sve smio a tko htio usvajati djecu – rekao je onaj što navija za suvereniste, protiv je cijepljenja i prava na abortus i u bilježnicu, umjesto djeteline i tratinčica, tijekom kolegija crta šahovnicu s praznim bijelim poljem. – Evo ti tvoje borbe za manjine i imigrante. Jesu li sada i ovi s koronavirusom manjina? Da smo kao Mađari zatvorili granice, sada bi bili potpuno sigurni – prozvao me preko stola ne praštajući mi onaj tekst.

Usputno se raspitivao može li, ako instalira Twitter kako ga nagovara Vice John Batarelo, dobiti i koronavirus. Lakše mu je ako u čoporu napada ljevičare na Twitteru, a opet, frka mu je biti u grupi zbog virusa. Pokušao je pokrenuti i raspravu o umjetničkim slobodama pozvavši se na Milijana Brkića koji spaljivanje lutki gay para s djetetom doživljava umjetničkom slobodom, ali smo mu rekli da čak i petnaestogodišnjaci, ako već ne Brkić, znaju da postoji razlika kada ljudi ismijavaju one na vlasti i, tome nasuprot, rugaju se manjinama.

Ono prvo je satira, ovo drugo je nasilje. – U mojoj su zgradi organizirali dežurstvo, držimo pod nadzorom onu kinesku kuhinju – priznao je kolega. – Igramo ruski rulet i onaj tko izgubi provjerava po kantama jesu li bacili nešto sumnjivo – otkrio je svoju domoljubnu aktivnost nadajući se da će njegov ulaz u zgradu biti među onih 30 posto svjetske populacije koja će izbjeći virus. - Što ćemo sada – zavapila je ona s maskom. - Ništa draga, koronavirus možemo, a život ionako nećemo preživjeti - rekli smo joj i sjetili se onih što su spalili lutke u Imotskom i njihovih istomišljenika. Njihov je život tako jednostavan. Uostalom, kao što je to pokazao Saramago u “Ogledu”, koronavirus će, kao i ratovi, izvući ono najgore, ali i najbolje iz ljudi. Možemo izabrati.

Izdvajamo