Očekuje se da bi do kraja mjeseca prvi pacijenti koji boluju od spinalne mišićne atrofije mogli biti uključeni u kliničku studiju novog lijeka koja će potrajati godinu dana. No, još tri godine svih 23 pacijenata uključenih u ispitivanje dobivat će besplatno taj lijek, što je dodatna dobrobit i za zdravstveni sustav.
Riječju, može se reći da će ovom studijom koristi sigurno imati pacijenti, ali i zdravstvo jer će, primjerice, sve pretrage koje trebaju pacijenti u okviru studije plaćati tvrtka koja je provodi. Riječju, više od 100 milijuna kuna godišnje moglo bi preko studija stići u Hrvatsku što je trenutno nemoguća misija jer nas farmaceuti uglavnom zaobilaze.
Gdje je zastoj?
Moglo bi se reći svugdje pomalo pa je teško očekivati da procedura traje manje od osam mjeseci. No, kako se studije u pravilu provode globalno nužno je da se pacijenti u njih uključe gotovo istodobno. U Hrvatskoj procedura traje mjesecima pa ne čudi da nema ni pomame za studijama.
Najviše ‘škripi’ kad se stigne do ugovora s bolnicama jer svaka ima ‘svoj pristup’ i baš se u tome ogleda i razlog zbog kojeg ukupno zdravstvo funkcionira više u leru nego u kakvoj-takvoj brzini.
Kako otpustiti kočnice?
Možda bi za početak sve bolnice za kliničke studije trebale imati jedinstvene ‘šprance’ ugovora u onim ‘nepromjenjivim’ dijelovima? Naime, svaka nova studija koja bi se trebala raditi u nekoj od bolnica kod ravnatelja izaziva strah od mogućih problema ako potpiše ugovor. Transparentna pravila, jednaka za sve, uklonila bi taj problem i ubrzala proceduru, drže oni koji su zadnjih nekoliko godina upravo zbog sporosti izbacili Hrvatsku iz planova kliničkih studija. Pomogao bi i objavljen jedinstveni cjenik usluga HZZO-a, naravno viši od onog koji plaća zdravstveni proračun...
Očito, da bi kliničke studije stigle u Hrvatsku nije potrebna ‘revolucija’. Prije tek dobra volja i primjerena organizacija cijelog zdravstvenog sustava u kojem nitko ne ‘solira’, već uspješno zajednički funkcionira uz transparentna pravila igre.