Je li Hrvatska rasistička država? Zemlja u kojoj nije ugodno biti crnac, Rom, Arapkinja i, općenito, pripadati onima koji su već na prvi pogled “drugi” i “drukčiji” i “nisu naši”?
Sasvim sigurno bi većinu u ovoj zemlji ovakvo pitanje naljutilo. Uostalom, kao i drugdje jer malotko voli nositi etiketu rasista ili ksenofoba i nitko ne želi da ga tako zovu, od Marine Le Pen i njemačkih AfD-ovaca do nekih ovdašnjih saborskih zastupnika ili Ladislava Ilčića i biskupa, koji su prije neku godinu glasno zapomagali kako će u Hrvatsku nagrnuti stotine tisuća muslimanskih izbjeglica pa su, ozbiljno zagledani u kamere, tumačili kako su “muslimani biološki nadmoćni ovdašnjem domicilnom stanovništvu”.
Otad do danas pristojni rasizam ovih uglednika pao je na plodno tlo, i to ne više samo preko šovinističkih objava na internetskim portalima i forumima na kojima se vrijeđa i psuje kako kome padne na pamet. Sada se taj pristojni rasizam javlja i u mainstream medijima, a javnost uglavnom ne reagira. Najbolje od svega, posljednji ovakav slučaj zabilježen je prilikom nedavnog vjenčanja princa Harryja i Meghan Markle, dakle prilikom događaja koji je - koliko god bio kičast i ustvari bezvezan - okupio društvenu elitu, a sladunjava priča s happy endom između člana kraljevske obitelji i zgodne Amerikanke prenošena je u cijelom svijetu.
Ali za urednike Hrvatske televizije najvažnija u svemu bila je boja kože Meghan Markle, i informacija je sublimirana u vijest kako se u Londonu “okuplja sve više fanova koji ovog vikenda žele pratiti vjenčanje buntovnog britanskog princa Harryja i rastavljene američke mulatkinje”.
Netko naivan očekivao bi kako će se, nakon upozorenja koja su uslijedila na internetu, u medijima pokriti po ušima i prestati spominjati nečiju rasu kao važan faktor u cijeloj priči, a kad ono tijekom prijenosa, uz opise ceremonije, ponovno se objašnjavalo kako je mlada “kći crnkinje”, uz sugestivno pojašnjenje kako Meghan Markle sigurno neće biti britanska kraljica. To je općepoznato, ali dobro je ponoviti za one koji strepe pred tako crnom budućnosti.
Ni prvi, ni zadnji put da na ovdašnjoj sceni “ladno” prolaze komentari o nečijoj boji kože, podrijetlu ili izgledu. Uostalom, još 1997. Antun Vrdoljak, kao tadašnji predsjednik Hrvatskoga olimpijskog odbora, objasnio je na HTV-u: “Sada će me opet optužiti za šovinizam i rasizam, ali šezdeset posto medalja za Francusku su osvojili crnci. A jesu li Francuzi crnci?”, šeretski se upitao Vrdoljak. Odgovor nismo dobili ni dvadeset i jednu godinu kasnije, a već se suočavamo s neizravnim pitanjem: “Može li rastavljena mulatkinja biti kraljica?”
Koga onda treba iznenaditi jer je “u Hrvatskoj došlo do eskalacije rasističkog i govora mržnje protiv Srba, LGBT osoba i Roma”, kako glasi zaključak izvješća Vijeća Europe za razdoblje od 2012. do 2017. godine. Pritom se posebno naglašava porast nacionalizma kod mladih, koji često ima oblik hvale ustaškog režima, a kritizira neodgovarajući odgovor vlasti. Preporučuje se vlastima, a i svim političkim strankama da osude govor mržnje te da pozovu svoje članove i sljedbenike da se suzdrže od njega.
Samo, ima li razlike u usporedbi s 2016. kada je Nils Muižnieks, povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava, na temelju viđenog upozorio zbog “porasta etničke netolerancije, govora mržnje i drugih oblika zločina iz mržnje usmjerenih prema nacionalnim manjinama, posebice Srbima, Židovima i Romima”.
Nema, iako Hrvatskoj ne prijeti nikakva opasnost, štoviše, ovo je jedna od najhomogenijih europskih država, nacionalno, rasno i vjerski.
Ovo više nije ratna 1994. kada je danas ugledni hrvatski novinar i gost na svečanoj inauguracije gospođe Predsjednice, kojemu na vjenčanje dolazi krema ovdašnjeg društva - dakako, to je Velimir Bujanec - izjavio u intervjuu Globusu: “Jasno je za kakvo se rješenje srpskog pitanja zalažem: trećinu iseliti, trećinu lojalnih prekrstiti, a trećinu - zločince - poubijati!”
Kada prijeti deficit Srba, dobri su crnci i Židovi. U veljači je u Zagrebu žena podrijetlom iz Jemena, koja već 16 godina stanuje u Hrvatskoj, napadnuta zbog tamnije puti. Napad se dogodio usred bijela dana na Kvaternikovu trgu. Napao ju je muškarac koji prodaje voće, ali kad je rekla da će zvati policiju, umiješala se i žena, riječima: “Mrš, je*** ti mater, nemoj dolaziti tu na tržnicu - vi ste ciganka”.
Isti je dan u bolnici u Osijeku netko tamošnjem radiologu židovske vjere na zaštitno odijelo nalijepio Davidovu zvijezdu i, jasno, nije otkriveno tko je počinitelj. Ili slučaj Jordanca Mohameda Salameha, medicinskog tehničara Zavoda za hitnu medicinu grada Zagreba, koji je u svom radnom ormariću u prostorijama u Heinzelovoj ulici pronašao poruke “Istrijebit ćemo vas sve”, “Nestani iz ove kuće ili ćeš požaliti” i “Smrdljivi Arape, nestani iz ove firme ili će te progutati noć”. Na jednom listu bila su nacrtana vješala, na drugom krvavi nož, a ispod obje slike pisalo je: “Biraj!” Jasno, nepoznati počinitelj.
U zemlji u kojoj javnost godinama šuti na rasizam, a političke elite ignoriraju problem, na kraju priče se i pripadnicama kraljevske obitelji javno prebrojavaju pigmenti. Za one koji će kazati kako su ovo izolirani slučajevi, evo tek jedno pitanje: bi li bili izolirani da u Hrvatskoj živi dvadeset tisuća crnaca ili imigranata iz Sjeverne Afrike?