Jednostavan zaključak izvodi se danas na svim stranama svijeta: španjolski premijer Mariano Rajoy je napravio sve pogreške koje je mogao kako bi dao maksimalan legitimitet katalonskom referendumu koji je španjolski ustavni sud proglasio nezakonitim.
Europa je bila tiho sve dok se nije prolila krv, tad su počele kritike koje su samo rasle i dovele do toga da je katalonsko vodstvo ostvarilo i više nego što se moglo nadati. Nakon scena u kojima španjolski policajci mlate starce koji žele ubaciti glasački listić - a moguće je da su krenuli s idejom glasanja protiv - europsko je javno mnijenje stalo uz Katalonce.
Osobno sam u Jutarnjem listu u subotu objavio kako se protivim neovisnosti, ali nakon nedjelje u potpunosti stajem na stranu Katalonaca. Imaju pravo, a to im je pravo dodatno potvrdio Rajoy.
Barcelona sada ima nekoliko scenarija koji je svi vode u pobjednički položaj, a da nije riječ o neovisnosti. Jedna od njih je pad Rajoya i novi paralamentarni izbori u Španjolskoj. Nakon katalonskog iskustva nije isključeno da socijalisti ublaže svoj stav pa da Katalonija dobije nove ustupke, prije svega onaj ključni, financijski: da, kao Baskija, sama skuplja porez, a zatim šalje Madridu koliko procijeni da može.
Rajoy se može pozvati na članak 155 španjolskog ustava i ukinuti autonomiju, ali to bi izazvalo negativne reakcije prije svega u Baskiji, a to Madrid ne želi. No, čak i u tom slučaju mora raspisati nove izbore u Kataloniji koje će, u ovakvim okolnostima, bez većih problema osvojiti zagovornici samostalnosti. Konačno, protiv zakona o ovom referendumu su bili i katalonski zastupnici Podemosa. U novom parlamentu bi za mogli biti i katalonski socijalisti. Nakon toga bi Kataloniju trebalo obilatim nagradama mamiti da ostane u Španjolskoj.