Mafijaši i korupcionaši mogli bi biti izopćeni iz Katoličke crkve, čulo se ovih dana u Vatikanu. I o toj najtežoj crkvenoj sankciji raspravljalo se na međunarodnoj stručnoj konferenciji koju su u četvrtak organizirali Dikasterij za služenje integralnome ljudskom razvitku i Papinska akademija za društvene znanosti. Okupili su pedesetak tužilaca i sudaca specijaliziranih protiv organizirana kriminala odnosno korupcije, biskupa, te dužnosnika kako u Vatikanu, tako i u drugim državama odnosno Ujedinjenim narodima.
Dikasterij za služenje integralnome ljudskom razvitku osnovao je papa Frane lani, te su na nj od početka ove godine prešle prerogative dotadašnjih papinskih vijeća Iustitia et pax, Cor unum, za pastoral migranata i putujućih, odnosno za pastoral zdravstvenih djelatnika.
“Borba protiv korupcije i protiv mafije pitanje je ne samo legalnosti, nego civilizacije”, kaže se u završnoj bilješci. Prefekt Dikasterija kardinal Peter Turkson ponovio je ocjene, među inima i Papine, da je riječ o fenomenima koji gaze ljudsko dostojanstvo. Istaknuti papinski diplomat nadbiskup Silvano Tomasi naveo je da je cilj “senzibilizirati javno mnijenje, identificirati konkretne korake ka zakonima i politici radi prevencije korupcije, jer je korupcija poput crva koji se zavlači u procese razvitka siromašnih država i u bogate države, koji razara odnose među institucijama i među osobama”.
Definitivnih mjera još nema, zasad se tek pripremaju smjernice dokumenta, koji će vjerojatno dobiti papinski značaj. Radna grupa koja je pripremila skup u Vatikanu utvrdila je “nužnost da se produbi, na međunarodnoj razini i na razini pravnog nauka Katoličke crkve, pitanje koje se odnosi na izopćenje zbog korupcije i mafijaškog udruživanja”.
Katolička crkva je taj problem uočila i ranije. U sadašnjem Katekizmu Katoličke crkve, koji je na temelju smjernica Drugoga vatikanskoga koncila izradilo povjerenstvo predvođeno tadašnjim kardinalom Josephom Ratzingerom, sada Benediktom XVI, i koji je obznanio sv. Ivan Pavao II, korupcija je izrijekom navedena među grijesima protiv Sedme zapovijedi Božje: “Ne kradi”.
U kompendiju tog Katekizma, u izdanju Hrvatske biskupske konferencije, precizirano je: “Sedma zapovijed zabranjuje ponajprije krađu, tj. otimanje tuđega dobra protiv razumne vlasnikove volje. To je slučaj i kada se daje nepravična plaća, kod špekulacija kojima se procjenjuju dobra kako bi se od njih izvukla dobrobit na štetu drugoga, kod krivotvorenja čekova i računa. Također zabranjuje varanje u porezima i u trgovini, hotimično nanošenje štete privatnome ili javnom vlasništvu. Još zabranjuje lihvu, podmićivanje, privatnu uporabu društvenih dobara, grješno loše obavljene radove i rasipništvo”.
U članku 2412 Katekizma podsjeća se da je za oprost grijeha protiv VII zapovijedi nužno ne samo grijeh ispovjediti i pokajati se na riječima, nego i oteto vratiti ili nadoknaditi: “odšteta za počinjenu nepravdu zahtijeva povrat otetog dobra vlasniku”. Štoviše, oni “koji su, izravno ili neizravno, prisvojili neko tuđe dobro, dužni su vratiti ga, ili vratiti jednaku vrijednost u naravi ili u vrsti, ako je stvar nestala, kao i plodove i koristi što bi ih od toga zakonito bio dobio vlasnik. Isto tako dužni su vratiti, u razmjeru svoje odgovornosti i probitka, svi oni koji su na neki način sudjelovali u krađi, ili su se njome okoristili znajući da je to krađa; na primjer oni koji su krađu naručili, ili pomogli, ili prikrili”.
Prema tome, svećenik ne bi smio dati odrješenje, a shodno toga ni pričestiti, ni mafijaša, ni korupcionaša, ni utajivača poreza itd., koji nije prethodno vratio što je prisvojio. Ne možemo zaći u ispovjednu tajnu, ali ne bi se reklo da svi takvi, osuđeni ili ne, ostaju praznih usta na pričesti. U nas je, dapače, osoba osumnjičena za mafijaško udruživanje ubijena u zasjedi pred crkvom u kojoj se redovito pričešćivala.
Crkva je, dakako, oprezna i obazriva, pozvana postupati razborito a ne naglo. Treba joj vremena odvagnuti. Prvo je stoljećima trpjela simoniju i korupciju, onda je se rješavala stoljećima, sada polako gleda naprijed.
Doduše, papa Frane je prije tri godine u Sibariju, na terenu okrutne mafijaške ‘ndranghete, rekao za nju da je “obožavanje zla i prijezir spram općeg dobra”, da ga moraju suzbijati svi, dakle i Crkva koja se “mora sve to više angažirati da prevlada opće dobro”, pa je ex abrupto dodao da pripadnici ‘ndranghete “nisu u općinstvu s Bogom, oni su izopćeni”.
Isti čas su glasila obznanila da su mafijaši izopćeni iz Crkve - ali to tako ne ide, nije dovoljno da neki papa to izjavi, ljutito ili promišljeno, potreban je zakon ili odluka sa zakonskom snagom - a nje još nema. Kao što se vidi, o tome se razmišlja.
Katekizam, na primjer, podsjeća da je Katolička crkva osudila totalitarizme, zločinačke ideologije itd., ali svejedno nikada nije izopćila, kamoli latae sententiae (automatski) fašiste, čak ni ratne zločince, samo komuniste. Papa Pio XII je prije 68 godina izopćio iz Crkve i komuniste, i tko za njih glasa, i tko je s njima u koaliciji, i tko je u sindikatima s komunistima, i onoga tko makar čita komunističku štampu.
Iz čega je razvidno što je očito zlo, što je zlo o kojemu treba još razmišljati, a što zapravo nije zlo po sebi. “Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima”, reče.