OŠTRI REZOVI

Koje dijete pacijent neće čekati rođendane zbog povjerenstva i ministra?

Ranko Šuvar / CROPIX

Povjerenstvo kao da se igra "muzičke stolice": djeca trče loveći stolicu, a kad isključe glazbu, jedno je otpalo

Pitanje je što će sad povjerenstvo raditi još tjedan dana? Kakav je to bio sastanak na kojem nisu imali dovoljno podataka? Što ako nema više novih podataka koje bi oni htjeli? Hoće li zbog toga povjerenstvo koje čine vrhunski onkolozi kako bi odobrili lijek protiv zloćudnog raka za sedmero djece, pacijenata bolnice u Klaićevoj, odustati od odluke? Prepucavaju li se oni to s doktorom Bahtijarevićem iz Klaićeve, koji zna koji bi im lijek dao? Što da sada rade djeca? Što ako im odobre lijek prekasno? Igraju li oni "muzičku stolicu" sa životima djece?

Zato postoje izbori. Ljudi izađu na izbore i odluče koja će stranka voditi zemlju u kojoj žive. Tako odluče za što će se potezati policija, hoće li proganjati nasilnike koji prijete državnim službenicama u službenom automobilu, hoće li napadi na njih biti dopušteni poziv na linč ili će netko sjediti u zatvoru. Odluče i hoće li spašavati Agrokor i plaćati neku vojsku iz druge države ili će se gorljivo brinuti o građanima svoje zemlje. Odluče hoće li ti građani biti Thompson kojemu ne daju pjevati u Sloveniji ili djeca koja se ne mogu liječiti u Klaićevoj. Odluče hoće li djeca oboljela od zloćudnog raka dobiti šansu za borbu za svoje zdravlje ili će im se hladno reći da su se javili u krivom trenutku, da im se rak prerano pojavio. I da je šteta što se to ne može riješiti fizikalnom terapijom, kao što konzilij spašava predsjednicu Republike.

Naravno da trebaju smisliti lovu za djecu. Pokraj bolnice u Klaićevoj mogu se vidjeti roditelji kako ponekad izvuku dijete iz sobe i s njime prošeću. Tamo sam vidio ženu koja je izvela dijete spojeno za neku mobilnu kutiju. Zastrašujuće tužno. Dijete nije moglo potrčati, čak i ako je imalo snage. Život mu je bio prikopčan uz stroj, ali ga je majka i dalje pokušavala zabaviti, smijati se, prikazivati mu život sretnim mjestom. Da, neki ljudi su bolesni. Zbog toga žive kraće, umru u teškim uvjetima, pateći se da bi ugrabili još koji dan, koji sat. Oni su dokaz da nema nikoga gore, ma što Kaptol tvrdio. Zato je dr. Bahtijarević i rekao, govoreći o pacijentima, djeci oboljeloj od neuroblastoma, da on neće raditi taj izbor. Suviše je čovjek, a ljudi ne mogu odlučivati o tome koga će spasiti, a koga neće. Rekao je užasnu rečenicu.

"Ja neću, jer ne mogu, odlučivati kojem djetetu pružiti šansu da preživi, a kojem ne. Teške odluka donosim svaki dan. Ovo nije teška odluka, nemoguća je", napisala je novinarka Kristina Turčin doktorove riječi u svom tekstu. I sada povjerenstvo mora odlučiti. Nejasno je koje su kriterije izabrali vrhunski liječnici koji su odlučivali o tome hoće li djeca dobiti lijek ili ne. Valjda nisu razmišljali o cijeni, to im nije smjelo biti bitno. Treba se nadati i da nisu razmišljali o uspješnosti liječenja. Ona je vrlo mala, možda povećava pobjedu nad zloćudnim rakom za samo nekoliko postotaka.

U ovom slučaju, 10 do 20 posto. Dovoljno? Što da je samo jedan posto? Nekada je jedan posto cijeli svijet. Nekada jedan posto može postati svih sto posto. Zato ne treba odustati. Zato nije fer reći djeci da ih nitko nije spasio jer nisu imali dovoljno šanse. Nije fer, ne može odustati tek tako, samo zato što lijek nije na popisu onih koje plaća HZZO, ili zato što povjerenstvo ne želi donijeti odluku. Želi li povjerenstvo reći roditeljima da ne planiraju sljedeći dječji rođendan? Da, možda djeca neće preživjeti. To nije nikakav razlog da ne dobiju lijek. Djeca imaju pravo na taj lijek, takvo smo zdravstvo izabrali i to nije demagogija. Problem je u tome što će se sutra pojaviti nova djeca, a mi nemamo nikakav odgovor jer nemamo sustav. To je ključno pitanje za ministra i premijera. I one koji to žele biti. Što ćete sutra ako ne znate sada? Ne, nije demagogija, to je reality check.

Izdvajamo