Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava prošle je nedjelje sa svojim pravoslavnim sugrađanima slavio blagdan Isusova uskrsnuća.
Penava je posjetio Saborni hram svetog Nikolaja u Vukovaru, sudjelovao na molitvi s vjernicima, čestitao svima Uskrs i naglasio da je to “ljudska gesta i iskorak u smjeru koji je prijeko potreban”.
I da, imao je potrebu naglasiti da je on i prvi vukovarski gradonačelnik koji je nakon Domovinskog rata bio u pravoslavnoj crkvi.
“Ovim činom govorimo dovoljno nego bilo koje riječi”, poručio je Penava.
Ovaj čin uistinu govori više od bilo koje riječi, no možda ipak ne onako kako to vidi sam vukovarski gradonačelnik.
Naime, Penavin odlazak u pravoslavni hram zapravo je izbjegavanje poprilično neugodne situacije u kojoj se našao. Njega je SDSS-ova vijećnica nedavno pitala kada će posjetiti pravoslavni hram i Penava joj je odgovorio da on s tim nema problema, ali da onda očekuje i da SDSS-ovci budu u Koloni sjećanja.
I upravo tu se osjeti da u Penavinu odlasku u pravoslavni hram nema ni trunke iskrenosti.
Zadovoljila se forma, a za sadržaj koga briga. Jer, nije se išlo na molitvu zbog proslave i druženja s pravoslavnim vjernicima nego da gradonačelnik ne ispadne lažov.
Vukovar je teška priča za Hrvate i nije zgodno Vukovarcima koji su u svom gradu prošli pakao docirati iz fotelje o značenju onih riječi koje je Raspeti uputio s križa prije nego što je izdahnuo ili o značenju Kristova uskrsnuća i otkupljenju grijeha.
No, još je nezgodnije, žalosnije i licemjernije kada prvi čovjek toga grada vlastiti PR gradi na iskorištavanju najvećeg kršćanskog blagdana. Kada isti čovjek koji javno proziva djecu koja nisu ustala na hrvatsku himnu priča o “smjeru koji je prijeko potreban”. Kada isti čovjek koji se svojski potrudio da se o Vukovaru govori isključivo kao o “gradu podjela” priča o gestama i djelima koji govore više od riječi.