PIŠE IVANKA TOMA

KOMENTAR A što je s onima koji su trebali kontrolirati uhićene?

Matija Djanjesic, Goran Sebelic / CROPIX

Maksimilijan Percan, Anton Brajković, Dragutin Pavletić i Gianni Rossanda

 

Možda je slučajno što su Državno odvjetništvo i policija baš ovoga tjedna istragu o kriminalu bivše uprave Uljanik grupe doveli do faze kada imaju dovoljno sumnji da otpočnu spektakularnu akciju hapšenja 12 osoba, redom bivših šefova Uljanika i 3. maja. Akcija u kojoj je sudjelovalo preko stotinu policajaca, a kamere snimale trenutke odvođenja ljudi koji su krojili poslovnu sudbinu brodogradilišta, dogodila se baš u danima kad Vlada više ne može bježati i odgađati odluku o sudbini Uljanika i 3. maja.

Nije nemoguće da je uhićenje dvanaestorice, među kojima je i predsjednik bivše uprave Uljanika d.d. Gianni Rossanda, bez ikakvog plana i dogovora između Vlade i DORH-a upriličeno baš dan nakon što je HNS-ov potpredsjednik Vlade Predrag Štromar izletio u javnost s informacijom koja je jasno sugerirala da je Vlada škverovima okrenula palac dolje i odlučila se za stečaj Uljanik grupe.

Slučajno ili svjesno tempirano, represivna tijela su ostavila snažan dojam o odgovornosti članova bivše uprave za propast pulskog i riječkog brodogradilišta. Dojam je još snažniji kada se uzme u obzir podatak koji je iznio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, kako se uhićene sumnjiči da su Uljanik i državni proračun oštetili za više od milijardu kuna.

Prvo što čovjeku, pošto je čuo ovaj vrtoglavi iznos štete, prođe kroz glavu je Rossandina viletina izglađena tik uz more u Pješčanoj uvali. Dok je Uljanik sve više tonuo, njegovo luksuzno zdanje za koje tjedni najam iznosi 5000 eura je raslo. Dok su radnicima bile upitne isplate plaća, uprava si je isplaćivala bonuse. A u siječnju ove godine, kada je stigla uplata na blokirani račun Uljanika, najprije si je uprava isplatila zaostale plaće, a radnicima je bio upitan čak i minimalac.

Kada sve to čovjeku prođe kroz glavu, pomislio bi da je dvanaestoricu odgovornu za propast škverova trebalo odvesti u lisičinama i lancima. A u danima koji dolaze, zasigurno ćemo saznati još pojedinosti od kojih će nam se dodatno stisnuti želudac.

Vrlo je izvjesno da će jedna od tih informacija glasiti kako je Vlada odlučila da mora biti odgovorna prema novcu poreznih obveznika, da joj je dužnost brinuti o raspodjeli proračunskih sredstava na dobrobit svih nas i da više ne može ulagati u Uljanik grupu. Vjerojatno će nam objaviti da se brodogradilišta prepuštaju stečaju uz čvrstu vjeru kako će iz njega na kraju izaći zdravi dijelovi.

No, ljutnja, bijes i nemoć zbog propasti hrvatske brodogradnje neće biti usmjerena prema premijeru Andreju Plenkoviću i njegovim ministrima, nego prema bivšim upravama koje su godinama muljale i vukle za nos radnike, naručitelje brodova, pa i vlasnike.

Dok se bude zahuktavala istraga protiv bivših šefova u brodogradilištima i otkrivala nove mučne pojedinosti, teško ćemo razmišljati o činjenici da je država najveći pojedinačni vlasnik Uljanik grupe, da je Vlada, odnosno Ministarstvo gospodarstva propuštalo kontrolirati kako škverovi posluju, te da resorno ministarstvo nije pozvalo policiju koncem 2017. kada je imalo jasne indicije na nenamjensko trošenje sredstava.

Izdvajamo