PIŠE BORIS VLAŠIĆ

KOMENTAR: AKO KOLAKUŠIĆU NE SMETA ULICA ANTE PAVELIĆA, SMETA HRVATSKOJ Njegovo 'nije me briga' je zapravo čista politika podrške fašizmu

Zagreb, 270519.
Mislav Kolakusic, buduci clan Europskog parlamenta, daje izjavu za medije ispred MSU-a dan nakon izbora za Europski parlament 2019.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX

Mislav Kolakušić

Kolakušić bi da o Pavelićevoj ulici odluče lokalna vlast i građani, a on će se, jer je faca i političar, baviti drugim pitanjima

Bio je to jedan od onih intervjua koje kandidati za političke funkcije daju kako bi javnosti predstavili što ustvari zastupaju. Kada se izlože pitanjima novinara, tada su spremni i na iznenađenja. Tako je i Mislav Kolakušić neki dan odgovarao urednici Nataši Božić Šarić na N1.

- Pad Vukovara... Bilo što što označava takvu bol ne može ni na koji način biti blagdan. To je meni nepojmljivo. Znači, slaviti tako nešto meni je nepojmljivo. Kad imamo toliko toga onoga pozitivnoga i hrabroga što se događalo u našoj povijesti, slaviti pad Vukovara? Po meni je nepojmljivo - izjavio je sudac Kolakušić.

- Biste li ukinuli ulice Mile Budaka? - pitala ga je urednica u studiju.

- Da li bih ja kao predsjednik ukidao imena ulica? Ne bih - rekao je kao da razgovara o tome bi li ukidao nazive ulica, a ne da li se svojim stavom suprotstavlja ili priklanja fašizmu.

- Znači, ostavili biste mogućnost da gradska uprava ostavi ulicu Ante Pavelića? - pitala je novinarka kako bi svi jasno znali kakav je to kandidat.

- Upravo tako. I građani će onda odlučivati o toj gradskoj upravi na sljedećim izborima - rekao je zastupnik u Europarlamentu koji bi se preselio na Pantovčak. Rekao je kao da objašnjava pravila demokratskog odlučivanja.

Upaljene kamere, predsjednički kandidat niže odgovore u kojima sugerira, čak tvrdi da se on kao političar neće baviti pitanjima važnim za pojedinca i ne iznosi svoj stav o abortusu i sličnim stvarima. Nema ni stav o onom ustaškom pozdravu kojim Marko Perković Thompson pozdravlja publiku na svojim koncertima. Tvrdi da je to pitanje odlučivanja sudaca, a on se, kao predsjednik, ne može upletati u sudačke odluke. Ali, ima svoje mišljenje o Vukovaru i tome bi li obilježavanje pada Vukovara trebalo biti blagdan ili ne.

I to ima smisla, u redu je da građani znaju da budući predsjednik, ako pobijedi na izborima, smatra da se velika tragedija ne može podvesti pod praznik. Nije u redu, jer ubijenima dugujemo, u najmanju ruku, poštovanje prema njihovoj smrti. A onda se pojavi pitanje o ulici Ante Pavelića. Ali, Mislav Kolakušić bi se izvukao od tog odgovora.

On bi to ostavio lokalnoj vlasti i građanima. Pa, ako smatraju da treba promijeniti naziv ulice i skinuti ime velikog hrvatskog izdajnika i suradnika okupacijskih snaga, čovjeka koji je uspostavio zločinački režim, ubijao ljude na ulicama, uveo sustav straha, logore smrti, onda će to građani učiniti. A on će se, jer je faca i političar, baviti neki drugim pitanjima. I kada ga pitaju negdje u svijetu, u UN-u ili Bruxellesu da se predstavi, reći će da je predsjednik Hrvatske, jedine zemlje na svijetu u kojoj šefovi fašističkog režima imaju svoje ulice, ali se njega kao predsjednika to ne tiče.

To što Kolakušić ne želi priznati da je riječ o politici, ne znači da njegovo “baš me briga” nije politika. Naprotiv. To je politika podrške fašizmu. Može se Kolakušić proglašavati nenadležnim, nevještim i nemoćnim da utječe na bilo koju odluku lokalnih vlasti, pa i onu o nazivima ulica, ali to je politika kukavičluka i izdaje hrvatskog Ustava, pravnog sustava i, u konačnici, onih koji su pobijeni u Vukovaru da bi ova zemlja bila slobodna.

To je primjer beskarakternosti, možda i primjer političkog projekta u kojem se podržavaju fašističke sklonosti dijela birača. I to je grozno. Jer predsjednik, pa ako to bude i Kolakušić, može biti neuk, može biti svašta, ali ne može raditi protiv ove države. To što njemu zločinci ne smetaju, ne znači da ne smetaju ovoj državi. Smetaju, ova država ih poznaje i ima iskustvo s njima. Loše.

Izdvajamo