Zeznuta je stvar ta demokracija. Kada, tko zna kojim sve sredstvima, netko zauzme poziciju, treba dosta vremena da se ustanovi je li lider neki opasni psihopat, gramzljivi lopov, narcisoidni fašist, nesigurni tiranin, nerealizirani ovisnik o seksu, častohlepni kreten, obični alkoholičar i svežder ili kriminalac u bijegu pred zakonom koji je izabrao liderstvo kako bi izbjegao željezni krevet nekog zatvora, je li kockar, lopov i raspikuća ili humanitarac u pričuvi. Nije dobar ni ako je reinkarnacija majke Tereze koja bi svima pomagala i pritom zaboravi na postojanje zakona.
Lako je za to što bi lider trebao znati što hoće, to je fora koja pali u drugim situacijama, bilo bi dobro kada bi lider bio netko kome se može podnijeti račun za propušteno, obećano, a neizvedeno, krivo napravljeno i namjerno upropašteno. Bilo bi dobro kada bi lider bio osoba s osobnim kriterijima, netko za koga se zna kakav će biti kada preuzme tajnicu i ključeve službenog automobila, odluči promijeniti pisaći stol kako bi ta gomila birača znala i koga će dobiti i u kojoj će se mjeri sramiti ili ponositi liderom. Korisno je i znati tko stoji iza lidera.
Dok nismo izabrali predsjednicu i vidjeli koga je sve pozvala na svoju inauguraciju, nismo mogli ni pretpostaviti da će presretna voziti trajekte, lijepiti pločice, gurati se na ozbiljnim sastancima kako bi bila što bliže američkom predsjedniku, odlaziti inkognito u SAD, prozvati ministra što nije poslao vojsku na vrijeme u požar, a onda se izvlačiti, drugom prilikom odobravati pa osporavati i potom opet malo zagovarati ustaške pozdrave. Nju nam je uvalio HDZ. Kao i onog premijera u doba vladavine Tomislava Karamarka. No nitko nije tako zeznuo kao SDP-ovci kada su za predsjednika stranke izabrali ambicioznog Davora Bernardića.
Ambicioznost je, izgleda, jedina dobra stvar u tom odabiru. Sve ostalo predsjednik te stranke uspio je zabrljati. U čestoj prilici, od trenutka kada je pisao premijeru žicajući kavu, pa otkrio Twitter i napisao da je u Zagrebu lijepo šetati po kiši, pa do onda kada je ustvrdio da su ga zvali na kavu u Agrokor iako su otamo rekli da im nije bio ni na rubu pameti, do posljednje situacije u kojoj je unezvjerio članstvo i ljevičare ove zemlje informacijom o čestitki desničarskom pokloniku ustaštva u povodu njegove svadbe.
Bio je kurtoazan prema nekome tko je poveo ustaški linč na Mirjanu Rakić? Bio je pristojan uime ljudi koji poštuju antifašizam? Riječ je o, realno, osobi protiv čijih bi se političkih stavova predsjednik SDP-a morao ili oštro boriti ili ga vrlo jasno minorizirati kako bi pokazao onim biračima koji nemaju namjeru paktirati s ustaštvom da će za njih štititi antifašizam i boriti se da Hrvatska ostane antifašistička zemlja. Uostalom, to mu može biti dio političke platforme, kada već nasuprot sebe ima kolebljivog premijera. Ne, predsjednik SDP-a, druge po veličini stranke u zemlji, ne bavi se ozbiljno time.
Trenutno je u frci oko podizanja kredita u ime stranke. Digao je kredit bez dopuštenja. To je isto kao kad klinac založi bakinu kuću na Braču ili vinograd za novi Passat. Zato što stranka ima vrlo jasne odredbe o tome tko se, na koji način i pod kojim uvjetima smije zadužiti te tko o tome mora biti obaviješten, njezin je predsjednik u sitnoj nervozi jer mora objasniti kako mu je uopće palo na pamet zaduživati stranku za 800 tisuća eura založivši nekretnine koje su pribavili članovi SDP-a i njegovi prethodnici. Da, možda će uspjeti objasniti stranci da je to morao učiniti jer su bili lokalni izbori, stranka je morala platiti račune za oglašavanje i druge oblike marketinškog biznisa, ali ostaje činjenica da je odlukom o podizanju kredita i, u konačnici, samom realizacijom, pokazao koliko malo drži do poštivanja propisa, i to SDP-ovih propisa.
Važno, koliko drži do tuđeg novca i imovine. Mogao je jučerašnji dan iskoristiti, da je neki vrijedni šef oporbe, za kritiziranje posjeta predsjednice Mađarskoj, mogao je prozvati premijera što dopušta da se usred Zagreba spaljuju novine, iskoristiti dan za pribavljanje svojih političkih bodova, ali je umjesto toga proveo dan razmišljajući, spekulirajući i ublažavajući štetu zbog informacija o čestitki i stranačkom kreditu. Onako, idealan je za HDZ-ova spavača, SDP-ova rastavljača i demontera demokracije. Ono što bi on tek trebao biti, i tu nastupa jeza, tiho i zastrašujuće, jest budući premijer, netko tko bi trebao podići rejting SDP-a u tolikoj mjeri da osvoji izbore i skine HDZ.
Ovakav SDP, s ovakvim Bernardićem, čak i da postoji najzaljubljeniji birač SDP-a, to ne može izvesti. Ako bi i uspio, može li itko zamisliti kako bi pregovarao s Trumpom, kako bi zastupao hrvatske stavove na sastancima premijera, kako bi uopće vodio sjednice Vlade, a kamoli odlučivao o zaduživanju zemlje, obrani proračuna, odgovornosti ministara... Stvarno, je li to SDP smjestio nekog lošeg zanesenjaka kišnim šetnjama ne samo sebi, nego cijeloj zemlji?