OŠTRI REZOVI

KOMENTAR BORISA VLAŠIĆA Kako to da hrvatske interese u pregovorima s Crkvom uvijek zastupa najveći vjernik?

Zagreb, 130517. Katedrala.
Kaptol.
Obred proglasenja hrvatskih vitezova Viteskog Reda Svetog Groba Jeruzalemskog, od kojih je jedan i potpredsjednik Hrvatskoga sabora akademik Zeljko Reiner.
Na fotografiji: Detalj s ceremonije.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Obred proglašenja hrvatskih vitezova Viteškog Reda Svetog Groba Jeruzalemskog, od kojih je jedan bio i potpredsjednik Hrvatskoga sabora akademik Željko Reiner (13.5.2017.)

Moramo znati da je cijeli Novi Zagreb sagrađen na otetom crkvenom zemljištu. Znate li koliko košta kvadrat građevinskog zemljišta u Zagrebu? Pa zamislite cijeli Novi Zagreb koji je Katoličkoj crkvi naprosto otet. Ne možemo se praviti kao da ne znamo za neke stvari i kao da one nisu postojale, rekao je neki dan Željko Reiner. Sudjelovao je u televizijskoj emisiji i debatirao s Goranom Beusom Richemberghom, zastupnikom GLAS-a koji bi da se ponovo sjedne za stol i porazgovara s Crkvom o onih 900 milijuna kuna koliko joj godišnje isplaćujemo. Više nego školstvu.

Željko Reiner je potpredsjednik Sabora. Ta funkcija nekako obavezuje poštivanje interesa Hrvatske.

Svaka strana s kojom Republika Hrvatska potpisuje ugovor je neka suprotna strana. To kaže logika, obična. Jer, kako kaže Reiner, nemojmo se praviti kao da ne znamo za neke stvari, ali da se Republici Hrvatskoj vjeruje, onda druga strana ne bi potpisivala ugovor s njom. Ugovore ne potpisujemo s onima s kojima smo u ljubavi i sreći. Onda dijelimo, onda je sve naše, njeno je moje, moje je njeno, osim Nutelle. Crkva mi nikad nije dala Nutellu. Hrvatska, jer nemojmo se praviti kao da ne znamo za neke stvari, nije bila omiljena Crkvi. Dobro, bila je ona Hrvatska kakvu je stvarala NDH. Hrvatska nastala na višestranačkim izborima nije bila neka država kojoj bi Crkva vjerovala, jer da jest, ne bi se sastavljali nikakvi ugovori. Pogotovo ne ugovori koji obavezuju Hrvatsku, tada još neizašlu iz rata, siromašnu i opljačkanu, s pobijenim ljudima i unesrećenim obiteljima da isplaćuje Crkvi ogroman novac. Ugovore s Crkvom je u ime Hrvatske potpisao pokojni Jure Radić, između ostalog, ministrant i student laičke teologije, javno deklarirani vjernik. Prije mira i slobode za Hrvatsku, Crkva je, nemojmo se praviti kao da ne znamo za neke stvari, odlučila zaštiti sve što je njezino. Imovinu. Crkva ima i poseban status u Kaznenom zakonu. Kada se posumnja da je netko u odori Crkve počinio kazneno djelo, onda je obaveza Hrvatske, kao države, prvo obavijestiti crkvene vlasti. To nam znači, nemojmo se praviti kao da ne znamo za neke stvari, da je Crkva, njeni ljudi, važnija od žrtava. Recimo u slučajevima pedofilije.

Nemojmo se praviti kao da ne znamo neke stvari, ali Bog je, za one koji vjeruju, svagdje oko nas. U prirodi, na ulici, šumi i livadi, pokaže se u dobrim ljudima. I nikada se još nije dogodilo da netko tko djeluje kao da iskreno vjeruje u Boga i ono što nam poručuje, da su svi ljudi jednaki, žene i muškarci, bijeli i crni, homoseksualci i heteroseksualci, Židovi i Cigani, Srbi, Sirijci, Francuzi i svi drugi, po svim kriterijima, traži u ime Njegovo, neku kuću, hram, zgradu ili livadu. Ne, Bogu je navodno dovoljno ako ga čovjek uzme u svoju dušu. Ne treba mu zdanje. Vjera je za ljude. Znamo i dobre svećenike, a oni nas nikada ne traže novac ni vrijednosti. Nagovaraju nas da vidimo drugog čovjeka jer je to najveća vrijednost.

Željko Reiner je, dakle, branio postojeće Vatikanske ugovore. Predstavio se tom zgodom kao potpredsjednik Sabora. Možda nam je htio reći da smo jako dobro prošli.

“Znate li koliko košta kvadrat građevinskog zemljišta u Zagrebu?”, izgovorio je potpredsjednik Sabora. Bilo bi jasnije da je to izgovorio kao netko tko zastupa Crkvu, onda bismo mu mogli reći da nas mulja. I to loše. Jer smo naplatu tog zemljišta dogovorili 2006. godine kada je Ivo Sanader bio premijer. Crkva je dobila druge terene. Kada je zemljište oduzeto Crkvi, bila je to livada, ne građevinsko zemljište. Dakle, nema veze s time što priča potpredsjednik Sabora. Osim ako je stvarno zastupao Crkvu jer, nemojmo se praviti da ne znamo za neke stvari, Željko Reiner je vitez Svetog groba jeruzalemskog, a tu mu je titulu dao Bozanić. Stoga, kada vitez koji zastupa Crkvu govori u ime Hrvatske, koga on zastupa? Možda neki dogovor iz ispovjedaonice? Sanadera ganjamo s videosnimkom nekog papirića o kojem ne znamo ništa pa tvrdimo da je napravio koruptivni dogovor, a ovaj se zatvara u drvenu kutiju sa zavjesom i šapće o nečemu o čemu nemamo pojma. Priznaje svoje grijehe i sklapa dealove s Bogom o oprostu. Koju onda djevu spašava taj vitez kada govori o tome da ne diramo Vatikanske ugovore? Onu, Hrvatska se može zvati, koju su oslobađale budale u rovovima tijekom rata? A nisu znali da je obećana ljudima koji Božju ljubav naplaćuju. Stvarno treba paziti taj grob da netko bijesan ne izađe iz njega.

Izdvajamo